Hrvatska gospodarska komora upozorila je na slabosti u poljoprivrednoj proizvodnji zbog čega ona nije bila u stanju zadovoljiti pojačanu potražnju uslijed oporavka turističke potrošnje.
O poraznim podacima koje je objavila Hrvatska gospodarska komora već smo pisali ovdje.
‘I dalje nismo samodostatni u većini poljoprivredne proizvodnje, produktivnost nam je u poljoprivredi na 31 posto, a u prehrambeno-prerađivačkoj industriji na 51 posto prosjeka EU-a; velik smo uvoznik hrane i imamo velik vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda’, naglasio je Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam na tematskoj sjednici Udruženja poljoprivrede i Udruženja prehrambeno-prerađivačke industrije HGK, na kojoj se raspravljalo o planu provedbi mjera Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU-a u novom programskom razdoblju.
> Hrvati jedu uvozno: Jesu li bar u nečemu pokrivene domaće potrebe za hranom?
Nacionalnim strateškim planom Hrvatska si je zadala ambiciozan cilj da do 2030. godine dosegne proizvodnju od 30 milijardi kuna zdrave i kvalitetne hrane s današnjih 20 milijardi, a veliku ulogu u ostvarivanju tog plana imat će europska sredstva.
Napuštanje ruralnog sektora
Porazne podatke o stanju hrvatske poljoprivrede za Narod.hr komentirala je saborska zastupnica Domovinskog pokreta Ružica Vukovac:
“Gotovo je nevjerojatno da si država s višestrukim prirodnim potencijalom dozvoljava da njezino stanovništvo bude ovisno o uvozu hrane, često upitne kvalitete. Upravo velika i rastuća ovisnost o uvozu, unatoč iznimno povoljnim prirodnim uvjetima proizvodnje, prijašnjoj tradiciji prehrambene samodostatnosti, pa čak i povijesti visokog izvoza u pojedinim stočnim sektorima, jedan je od ključnih razloga ne samo velikog inozemnog zaduživanja nego i zaostajanja u ekonomskom rastu i razvoju Hrvatske. Velik je broj onih, koji su, uvidjevši da za njih nema mjesta u poljoprivredi, napustili ruralni prostor. Upravo u dijelovima Republike Hrvatske poput Istočne Slavonije, koji posjeduju ogroman potencijal
za poljoprivrednu proizvodnju bilježe se porazni rezultati koji svjedoče kako taj potencijal nije iskorišten u dovoljnoj mjeri. Odraz je to izostanka institucionalne podrške malim obiteljskim gospodarstvima za koje je ta podrška predstavljala pitanje opstanka.”
Obiteljska gospodarstva – čuvari tradicije
Vukovac ističe kako su obiteljska poljoprivredna gospodarstva neraskidiva poveznica između proizvodnje kvalitetne hrane, očuvanja ruralnog prostora i života na selu.
“Ona su od ključnog značaja za ekonomski rast i razvoj na lokalnoj razini, osobito u ruralnim područjima kakvo je Istočna Slavonija. Ekonomsku motivaciju nadopunjuju društveni, kulturološki, tradicijski i ekološki razlozi koji dodatno oplemenjuju institut obiteljskih gospodarstava. Za poljoprivrednike koji obavljaju djelatnost u sklopu malih obiteljskih gospodarstava poljoprivreda nije samo posao nego način života. Upravo zbog toga, blisko su povezani sa zemljištem, lokalnim teritorijima i regionalnim identitetom što ih čini izvrsnim materijalom za obnovu gospodarstva Slavonije i hrvatskog ruralnog područja na mikrorazini. Na taj način ostvaruju suživot s prirodom i postaju čuvari tradicije, a prostor u kojemu žive i rade njeguju i prema njemu se odnose zaštitnički. Sve to bi ih trebalo dovesti u veliku prednost u odnosu na velike poslovne subjekte čiji je jedini motiv ostvarenje najveće moguće dobiti.”
No, je li to u Hrvatskoj tako?, pita se R. Vukovac, te nastavlja:
“Višegodišnji nemar prema malim poljoprivrednicima i izostanak primjerenih mjera agrarne
politike za stvaranje ekonomski održivih obiteljskih gospodarstava pokazuju kako institucije
nisu u dovoljnoj mjeri prepoznale potencijal koji sa sobom nose mali OPG-i. Glavne čimbenike u kojim se ogleda nedovoljna institucionalna podrška prema malim obiteljskim gospodarstvima mogli bi sažeti na sljedeće: neodgovarajući zakonodavni okvir (ovo se prvenstveno odnosu na propise kojima se regulira nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta), usitnjenost, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, visok udio državnog vlasništva u poljoprivrednom zemljištu, nepravedna raspodjela zemljišta u državnom vlasništvu,
neusklađenost podataka katastra i zemljišnih knjiga, neuređene parcele i nerazvijena
infrastruktura.”
Neravnomjerna raspodjela potpora
Veliki problem malim obiteljskim gospodarstvima predstavlja i neravnomjerna raspodjela
izravnih potpora, upozorava Vukovac.
“Naime, u Republici Hrvatskoj približno 10,2 % poljoprivrednih proizvođača (među kojima se nalaze isključivo predstavnici krupnog kapitala, a ne mala obiteljska gospodarstva) primaju plaćanja veća od 500.000 eura. Statistički podatci pokazuju da u ostalim zemljama EU ne vlada takva praksa. Austrija primjerice u toj kategoriji ima 0,3%, Nizozemska samo 0,2%, a Irska, Grčka, Finska, Belgija Luksemburg i Malta nemaju niti jednog proizvođača
koji prima toliko visoke potopre. Iz čega proizlazi da Republika Hrvatska koja je najmanja
među tim državama i s najslabijom proizvodnjom najviše preferira veliku kumulaciju novca
na manji broj subjekata čime se trajno ugrožava poslovanje i opstanak malih OPG-a.”
“Sve navedeno uzrokuje sustavno gašenje proizvodnje koja je dohodovna, što je posebno
vidljivo na primjeru proizvodnje mlijeka kao jednog od najučestalijih artikala u prehrani
građana. Upropaštenu domaću proizvodnju Republika Hrvatska nadoknađuje uvozom.
Mjerodavni se zaklinju u pomoć posrnulom sektoru stočarstva, a svjesni su kako upravo stočar ne može doći do državnog poljoprivrednog zemljišta koje je presudno za ishranu stoke. Prijedlog novih izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu ponovno ne prati proizvodnju. Vladajući inzistiraju na tome da dosadašnji posjednici imaju ponovno prednost pri dodjeli, znajući kako zemljištem raspolažu veliki sustavi kao i čisti ratari. Stočar ponovno nije na listi prioriteta. Teško da ćemo ovakvim pristupom mijenjati stvari. Oni koji upravljaju ruralnim prostorom trebaju osvijestiti trenutno teško stanje na selu, promijeniti pristup i pomoći opstanku svih onih koji se poljoprivredom još uvijek žele baviti, smatra Vukovac, te zaključuje:
“Dosta je pogodovanja po političkoj ili interesnoj liniji. Ugrožen je naš prehrambeni suverenitet! Što prije prihvatimo da imamo ozbiljan problem, prije ćemo potražiti
rješenje. Negirajući trenutno stanje, svjesno ugrožavamo opstanak nacije.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa