Zbog ‘raznoraznih udruga’ koje se bore za prava manjina ispašta pola milijuna invalida

Invalidi se ubrajaju među najpotrebnije članove društva i odnos ostalih članova prema njima pokazatelj je stupnja na kojem se cijelo društvo nalazi. Ako ćemo gledati s te postavke, hrvatsko društvo se baš i nema čime pohvaliti. Točnije, odnos države prema osobe s invaliditetom krajnje je podcjenjujuć. Od doplatka za pomoć i njegu koji iznosi od 350 do 500 kuna, do činjenice da su samo 100 postotni invalidi oslobođeni plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Iako ministar zdravlja Dario Nakić povećanje cijene dopunskog osiguranja sa 70 na 89 kuna ne smatra velikom razlikom, većina građana smatra da je trebalo uzeti u obzir dohodovni cenzus pri određivanju cijene, jer nije isto odvojiti 20 kuna više prosječnom hrvatskom umirovljeniku i osobi koja zarađuje 10.000 kuna mjesečno.

Predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI), Jozefina Kranjčec, kaže da sveukupnoj situaciji nimalo ne pomaže sporo djelovanje vlasti, ali i neslaganje među udrugama. Naime, dok HSUTI i mnoge druge udruge željno iščekuju da Sabor prihvati uredbu koja bi regulirala financiranje socijalnih usluga, humanitarno djelovanje i djelovanje udruga, neke druge udruge su organizirale – prosvjede.

„To su udruge bez članstva, koje možda i rade nešto za osobe s invaliditetom, ali ne i direktno s osoba s invaliditetom. Bio je prijedlog da se njima umanje sredstva za financiranje, nakon čega su se oni pobunili da to nije u redu. Sada udruge osoba s invaliditetom – ovaj tjedan smo imali izvještajnu redovnu skupštinu saveza koja broji 60-ak članica – negoduju i mi smo se našli pred zidom.“

Zbog toga što nije donesena uredba, ukoliko navedenih 60-ak udruga ne isplati plaće osobnim asistentima do 29. travnja, morat će sami sebe blokirati. „Dakle, blokirat će se udruge koje brinu o najpotrebitijima – o djeci s poteškoćama i osobama s invaliditetoma – da bi ostvarile svoja prava kojekakve udruge u kojima su se okupile tri-četiri žene, osnovale udrugu i nešto rade. Ne kažem da to nije korisno i potrebno – je, ali nije u redu da jedna takva udruga, koja nema članstvo, dakle radi nešto korisno za društvo, ima zaposlenih devet službenika, a oni koji rade za 600-700 ili čak 1000 osoba s invaliditetom u svojim udrugama mogu imati najviše tri u svojim uredima. Nije omjer jednak”, kaže Kranjčec.

Pola milijuna osoba s invaliditetom je spremno izaći na ulice i zahtijevati prava

Iako je razumljiv prosvjed udruga u kojima bi mnoštvo ljudi ostalo bez posla, HSUTI smatra da nije pošteno da zbog „raznoraznih udruga ispašta pola milijuna ljudi s invaliditetom“.

„Mi smo spremni – pola milijuna ljudi – ići na trg i pokazati da smo najvažniji i najpotrebitiji, uz dužno poštovanje prema svim drugim udrugama, koje se sve zovu – udruge.“

U Europi je situacija puno bolje posložena. Postoji NGO – nevladine organizacije i DPO – organizacije za osobe s invaliditetom. „Dakle dvije vrste organizacija koje se ne stavljaju u „isti koš“, što bi naša vlada trebala znati i tako nas podijeliti. I ne bi bilo svađe i diskusije. Samo, netko to treba konačno napraviti“, objašnjava Kranjčec i dodaje da se nada da će dolaskom novih mladi ljudi doći i do prijeko potrebnih promjena.

Izvor: Narod,hr
Photo: fah