Željka Markić za Glas Slavonije: “Etiketiranje hrvatskog društva kao netolerantnog ili homofobnog je sredstvo nametanja ideologija”

U intervjuu za Glas Slavonije, čelnica udruge U ime obitelji, Željka Markić, osvrnula se na toleranciju u hrvatskom društvu, na “pokušaje nametanja ideologije”, kako u Hrvatskoj tako i u institucijama Europske unije.

Je li Hrvatska tolerantno ili netolerantno društvo, kako glede LGBT zajednice, tako i općenito uzevši?

Svi ljudi imaju jednako dostojanstvo, bez obzira na rasu, nacionalnost, vjeroispovijest, socijalni status, spol – i jednaka prava, što prepoznaje i hrvatski Ustav. Hrvatska je oduvijek bila zemlja pluralizma i na razmeđi različitih kultura, koje su obogaćivale njezin identitet. Hrvati su narod koji cijene svoje i prihvaćaju druge. No, tolerantnost, odnosno poštivanje prava odrasle osobe na osobni izbor životnog stila – niti nužno znači slaganje sa određenim životnim stilom, niti se smije brkati sa toleriranjem iskorištavanja cijelog društva od različitih ideologija.

Niti jedna ideologija – fašizam, nacizam, komunizam, rodna ideologija – ne podnosi dvije karakteristike plurarnog društva – argumentiranu raspravu i postizanje dogovora, suglasja demokratskim putem – odlučivanjem većine. Sve te ideologije uvijek nastoje uštukati javnu raspravu, dakle spriječiti upoznavanje ljudi, građana sa činjenicama te otvaranje slobodnog prostora za donošenje odluka. Sve ove ideologije karaterizira vladanje manjine nad većinom – u konačnici uz upotrebu represivnog aparata. Zato je nametanje ideologije potrebno prepoznati u ranijoj fazi.

Osobe koje odluče živjeti homoseksualnim, istospolnim životnim stilom su građani Republike Hrvatske te imaju ista ustavna prava kao i svi drugi građani. Niti manja, niti veća. Etiketiranje Hrvata i hrvatskog društva kao netolerantnog ili homofobnog je sredstvo nametanja ideologija. Radi se o namjernom krivotvorenju stvarnosti radi postizanja veće moći i utjecaja, a često i financijske koristi.

Gdje Vi vidite te pokušaje nametanja ideologije?

Na žalost, posljednjih smo pet, šest godina iskusili niz takvih napada na temelje demokracije – i sužavanje prostora slobode za većinu. Cilj je uvijek isti– nametanje ideologije kroz obrazovni sustav ili kuturno djelovanje i financiranje novcem svih poreznih obveznika, našim novcem. Jedna od metoda je, na primjer, javno karakteriziranje hrvatskih učenika kao netolerantnih ili neznalica pa je to onda, kao, razlog da se u škole uvede neki “preodgoj” koji će im pomoći da postaju “tolerantni” i “sveznalice” po mjeri onih koji uvode i nameću ideologiju.

Zar Vam ovaj princip djelovanja ne zvuči poznato? Pa kroz 45 godina komunizma i socijalizma su nas sve , upravo kroz obrazovanje i kulturu – odgajali I preodgajali. I tko god nije mislio da je Tito ljubičica bijela – bio je proglašen “neprijateljem naroda” , “netolerantnim”… Zastrašuje ponavljanje takve prakse danas, 2017. godine.

Spomenuli ste “neznanje” I “netolerantnost” hrvatskih učenika kao izgovor za nametanje ideologije…

Da, 2012. nam je SDP-ov ministar Jovanović lažno predstavljao hrvatske učenike kao one koji ne znaju dovoljno o biologiji I reprodukciji. Pa je htio u sve hrvatske škole, pod krinkom “zdravstvenog odgoja” uvesti novi preodgoj – neznanstveni program prepun ideologije, sa preporučenom literaturom koja, između ostalog, tumači da je pornografija didaktičko sredstvo, a najbolje vrijeme za upuštanje u spolne odnose prije postizanja spolne zrelosti- dakle u dječjoj dobi… Hrvatskim učenicima željelo se nametnuti “spolni odgoj” koji je uveden u državama koje imaju nekoliko puta više stope adolescentnih trudnoća nego Hrvatska. A sve pod izgovorom “povećanja znanja” . Taj je pokušaj zaobilaženja struke – učitelja i profesora i roditelja, a rekla bih i zdravog razuma, zaustavljen zahvaljujući velikom otporu I zalaganju profesora, učitelja i roditelja.

Drugi primjer je jako sličan – dvije godine kasnije, Vinko Filipović koji je djelovao kao desna ruka ministra Jovanovića opet stvara negativnu sliku o mladima u Hrvatskoj. Evo izjave ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje o hrvatskim učenicima 2014.: “Ne zabrinjava toliko što učenici ne poznaju osnovne pojmove što je građanin i demokracija, nego više to što naši mladi u temeljnim vrednotama, poput tolerancije i uvažavanja mišljenja drugih i tuđih vrednota, nisu na razini na kojoj bi trebali biti kao građani suvremene demokratske države”. Ovakve tvrdnje trebale su omogućiti uvođenje “građanskog odgoja” u sve škole – provodio bi se uz pomoć lijevo-liberalnih udruga sa ciljem oblikovanja biračkog tijela za jasno definiranu političku opciju.

A onda, opet, dvije godine nakon toga, čujemo od kontroverzne g. Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kako tumači kako su hrvatski učenici netolerantni prema homoseksualcima – to je, gotovo sigurno, najava za prijedlog uvođenja nekog programa koji bi pod izgovorom “podizanja tolerancije prema osobama koje odabiru homoseksualni životni stil” u stvari u obrazovni sustav uvodio LGBT propagandu. Zanimljivo je kako oni koji na sve načine nastoje spriječiti javnu raspravu o svakom spornom pitanju među odraslim građanima Hrvatske – stalno žele “raspravljati” i “educirati” djecu i mlade.

Naravno, u svakom društvu ima osoba koje ne poštuju druge. No, no ti se problemi ne rješavaju ideološkim programima, koji zapravo donose novu diskriminaciju i netoleranciju prema onima koji se ne slažu s takvim pristupom i ideologijom.

Je li i koliko je LGBT kolektiv u ofenzivi na Hrvatsku, ili se ipak radi o pretjerivanju?

Ne postoji “LGBT kolektiv” kao posebna kategorija ili grupa osoba, već LGBT udruge i LGBT lobiji, primjerice ILGA Europe, čije djelovanje šteti osobama koje žive homoseksualnim životnim stilom – jer ih sve prikazuju kao osobe sa političkom, ideološkom agendom, a to nije istina. Ti lobiji ne predstavljaju svu “LGBT populaciju”, već svoje političke interese. Oni se aktivno I javno zalažu za redefiniranje obitelj i društvenih odnosa koji počivaju na obitelji, temelju društva, kako bi uspostavili nove vrste odnosa na temelju rodne ideologije, koja briše sve spolne razlike između ljudi. Dala bih primjer Irske i milijuna stranog novca koji su uloženi u kampanju za promjenu irskog Ustava – kako bi se izednačio brak I homoseksualna zajednica.

ILGA Europe je tako, na primjer, LGBT lobistička organizacija, financirana je većinom novcem poreznih obveznika (u 2012. 1.440.837 Euro, i.e. 71% sredstava ILGA-inog ukupnog prihoda od oko 2 milijuna eura dolazio je iz javih sredstava, dakle, nečijom političkom odlukom. Dakle, kao i kod HAVC-a, Pupovčevih Novosti i kod LGBT udruga vidimo da se aktivnosti i ideološka agenda uskog kruga ljudi, od čijih aktivnosti čitava zajednica ima malo ili nikakvu korist, financiraju novcem poreznih obveznika, a ne sredstvima podupiratelja. Usudit ću se zaoštriti i reći da se radi o određenom obliku korupcije – zloupotrebi javnog novca za skrivenu agendu – nametanje ideologije I ostvarivanje financijske koristi – za što ta sredstva uopće nisu namjenjena.

Vezano uz prethodno pitanje – radi li se o namjernom izokretanju činjenica – služe li sporadični incidenti LGBT “križarima” (poput nedavnog napada na zagrebački klub) za proračunate napade na RH kao zemlju nesnošljivosti i netolerancije?

Iako još nije poznato tko je bacio suzavac i iz kojeg motiva, taj je događaj iskorišten za blaćenje RH kao “homofobne” države, dakle iskorišten je za LGBT propagandu. Tom metodom se vrši pritisak na one koji su na odgovornim pozicijima da čine različite ustupke LGBT lobijima kako bi pokazali da nisu “homofobi” – primjerice da onda dodjeljuju sredstva za LGBT parade, redefiniraju obitelj, ozakone surogatstvo i posvajanje djece. Bacanje suzavca je iskorišteno kao metoda političkog pritiska, a udruga Zagreb pride je prozvala Vladu da odobrava suzavac. Podsjećam Vas na njihovu izjavu: “Proteklih nekoliko mjeseci suočavamo se s eskalacijom mržnje u javnom prostoru potaknutom sve agresivnijim i glasnijim diskursom radikalne klerikalne desnice usmjerenom protiv Ustavnih vrednota Republike Hrvatske, koji nailazi na prešutno odobravanje Vlade Republike Hrvatske”. A sve to povezano sa činjenicom da Ministarstvo kulture nakon 15 godina neće finacirati povorku te udruge. Onoga koji je bacio suzavac treba pronaći i kazniti, baš kao i one koji “unaprijed”, isti dan, znaju da je to netko učinio zato što “mrzi homoseksulace”. Pa da je netko i bacio suzavac iz neke osobne mržnje – pa zar se to može proširiti na optužbu cijelog društva?

U raspravama oko prava LGBT zajednice, odnosno gender “kulture” i gay ideologije, ističe se da se moramo držati EU zakona donesenih po pitanju tolerancije i transparentnosti, no koliko je takva EU regulativa udar na opstanak tradicionalne paradigme braka i obitelji (između ostalog). Radi li se o ratu svjetonazora?

EU regulativa samo po sebi nije prijetnja za brak i obitelj, no pojedini lobiji je koristite kao udar na brak i obitelj. Oni mogu biti uspješni jedino ako to dopuste Vlade RH i Sabor. Pitanja braka i obitelji su u nadležnosti država članica prema prinicpu supsidijarnosti, kao temeljnom načelu funkcioniranja EU. Postoje različite struje unutar Europske unije koje žele ukinuti ovo načelo i nametati državama članicama ideologije, poput redefinicije obitelji, no Vlada se treba i može tome oduprijeti tome jer je to u interesu hrvatskih građana i suverenosti RH. Hrvatska treba braniti svoje nacionalne interese, a najznačajniji nacionalni interes Hrvatske su njezini građani i njihove obitelji.

Imate li neke primjere nametanja ideologije kroz EU?

Većinu ideologija određeni lobiji nameću zlorabeći EU institucije, primjerice Europski parlament. Povelja o funkcioniranju EU definira nadležnost EU, s jedne strane, i država članica s druge strane, no lobiji onda zlorabe EU institucije kako bi preko njihovih nadležnosti, zaobilaznim putem, na “mala vrata”, nametali ideologiju. Primjerice EU ima određene kompetencije u slobodi kretanja unutar EU i u suzbijanju diskriminacije, što lobiji koriste kako bi državama članicama nametnuli ideološka pravna uređenja. Tako se unutar područja suzbijanja diskriminacije nameće promoviranje pobačaja jer se tvrdi da nedostupnost pobačaja znači diskriminaciju žena, a unutar područja slobode kretanja se nameće redefinicija braka jer se traži da bez obzira na ustavnu definiciju braka kao zajednice muškarca i žene države članice priznaju “istospolni brak” ili “životno partnerstvo” istospolnog para koji se doselio iz države u kojoj ga je sklopio. Mađarska i Poljska vlada su se usprotivile ovakvim rješenjima, dok je Hrvatska predvođena HNS-ovom ministricom vanjskih poslova – bila za takva rješenja, što je imalo za posljedicu da Hrvatska nastavi s razvojem prihvaćanja posljedica zakona drugih država koje su ozakonile redefiniciju braka.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Glas Slavonije