Nakon mjesec dana migrantske krize, za koje je Vlada Zorana Milanovića, primijenila tzv. „Plan A“, „Plan B“, a sada najavljuje i „Plan C“, jasno je kako nikada nikakvog Plana nije niti bilo. Umjesto stvarne strategije, koja je morala sadržavati sve vjerojatne scenarije, od najpovoljnijih do najgorih, i hitne provedbe jedine moguće opcije, zaprječivanja granice, u posljednjih mjesec dana slušali smo demagošku priču o Hrvatskoj kao „otvorenoj i humanoj državi“, koja prijezire žicu i zidove. S prijezirom se iz najviših krugova Vlade govorilo o mogućnosti zatvaranja granice. Sebi svojstvenoj površnosti u Vladi se vjerovalo kako do zatvaranja mađarske granice zapravo nikada neće niti doći.
Stoga izjava ministrice Pusić: “Ako Austrija zatvori granice, morat će i Hrvatska”, predstavlja jedinu dosljednost u ponašanju Milanovićeve Vlade, a to je potpuna nedosljednost u izjavama i postupcima. Jer ista ta ministrica Pusić pitana o mogućnosti zatvaranja granice bezbroj puta je izjavila, kako je to barbarizam kakav Hrvatska nikada neće primjenjivati. Barbarizam je imati i vojsku, policiju, zatvore… Pa ipak sve to jedna država mora imati da bi u slučaju potrebe zaštitila svoje interese. Postavlja se pitanje, na koji način je ministrica vanjskih poslova štitila hrvatske interese, ako ni to ne razumije?
Već u sljedećoj rečenici slijedi porazna izjava: “Hrvatska će se za razliku od drugih zemalja (…) zaista dogovarati sa Slovenijom koliko oni mogu podnijeti što se tiče broja izbjeglica”, rekla je. Time je potvrdila kako se bilo kakav dogovor s Slovenijom tek treba postići i da do sada ništa u tom smislu uopće nije dogovoreno.
Daljnje izjave Vesne Pusić i one iz Vlade još su poraznije. Upitana da objasni „Plan C“, o kojem je vladin glasnogovornik priopćio da je dogovoren sa Slovenijom bez da je dao bilo kakve pojedinosti, Pusić je rekla da je to hrvatski plan, a ne hrvatsko-slovenski plan, no nije ga ni ona objasnila. Ne samo da i ovom prilikom vladin glasnogovornik govori jedno, a ministrica Pusić sasvim suprotno, nego ona tvrdnjom da je to „hrvatski plan“, potvrđuje kako Slovenija u stvari ne samo da nije sudjelovala u izradi bilo kakvoga „Plana C“, nego prema izjavi slovenskog ministra vanjskih poslova da “o tome ništa ne zna“, Slovenija niti nema namjeru dogovarati „Plan C“. Uostalom, bilo kakav Plan trebao bi podrazumijevati dogovor obje države, inače se pretvara u „takozvani Plan C“ koji ne postoji, nego ga Vlada izmišlja poput školarca koji nije napisao zadaću, što je u spomenutom slučaju i više nego očito.
Sada je dobro podsjetiti se izjava ministra Ostojića, kada se prigodom završetka mađarskog zida nagađalo kako će se zatvaranje granice dogoditi još ranije. Tada je Ostojić tvrdio kako su dogovoreni koridori sa Slovenijom. Niti tu njegovu tvrdnju nikada nije potvrdila službena Ljubljana. Stoga tek treba vidjeti što je s njegovim izjavama, da će prema dogovoru hrvatske i slovenske policije mjesto iskrcaja migranata biti granični prijelazi Macelj i Mursko Središće, i to zasad 300 ljudi na Macelju, 300 ljudi na cestovnome graničnom prijelazu Murskom Središću te 1200 na željezničkom prijelazu Murskom Središću. Ukoliko bi se ovo kojim slučajem pokazalo točnim, radilo bi se o svega 1 500 migranata, a logično je zapitati se što će onda učiniti s ostalima?
I predsjednica Kitarović naglasila je: „Od Vlade RH tražim potpunu kontrolu državne granice te usmjeravanje migranata na službene granične prijelaze. Isto tako, broj migranata koji se propuštaju u državu mora biti razmjeran broju onih koji državu mogu napustiti“.
U ovom trenutku potpuno nespremna Vlada nije u stanju ispuniti niti jedan od zahtjeva glede migrantske krize, a koje je artikulirala i predsjednica. Stoga ministrica Pusić ponovno nudi posve neuvjerljivu mogućnost: “Očekujemo da Europska unija zatvori taj val na granici s Grčkom”. Od toga očekivanja naravno neće biti ništa.
Ovakvim ignorantskim i neodgovornim ponašanjem Hrvatska se našla na rubu situacije da u slijedećem vrlo kratkom roku bude preplavljena desecima tisuća migranata, za koje nema nikakvih logističkih niti financijskih mogućnosti za njihovo zbrinjavanje. Zapravo država veličine Hrvatske to ni u kojem slučaju ne može izdržati.
Potpuno otvorena Hrvatska granica znači kako se broj migranata u dogledno vrijeme neće moći kontrolirati, a nedavne izjave Zorana Milanovića o tome kako će migranti „zubima jesti žicu“, na zatvorenoj mađarskoj granici, sada se ne čine smiješne, nego tragikomične.
Kao i ponašanje cijele Milanovićeve Vlade i ministara koji su ovu situaciju, usprkos svim upozorenjima, dočekali posve nespremni. U cijelosti oviseći o odlukama susjednih država Hrvatska Vlada je još jednom dokazala kako su doveli državu u stanje da gotovo u niti jednom segmentu nije više samoodrživa. A to je poražavajuća činjenica, nakon četiri godine mandata.
