U posljednje vrijeme sve su grublji napadi na Hrvate i njihov identitet. Samo mala iskrica hrvatskog identiteta budi neslućeni bijes svih onih kojima hrvatska nije u srcu. Kao da se natječu tko će grublje uvrijediti Hrvate i dublje osramotiti Hrvatsku. Njihova je nervoza sve veća i očitija pa u nedostatku argumenata koriste „Ćosićevu istinu“. Najočitiji primjer toga mogli ste vidjeti u emisiji „Dobro jutro Srbijo“ na Happy TV-u u kojoj je organiziran TV duel između hrvatskog novinara i publiciste gospodina Igora Vukića i vođe radikala Srbije gospodina Vojislava Šešelja, nama poznatijeg kao četničkog vojvode. Voditelji te emisije bili su Katarina Korša i Milomir Marić. Cilj ove emisije je bio odgovoriti na pitanje „Ko umanjuje žrtve Jasenovca?“ iako bi po svemu viđenom u emisiji bilo bolje da se tražio odgovor na pitanje: “Tko i zašto uveličava žrtve Jasenovca?“.
> Igor Vukić gostovao na srpskoj televiziji: Sa Šešeljem raspravljao o Jasenovcu
Povod ovoj emisiji bili su istupi gospodina Igora Vukića nakon prikazivanja filmova “Dnevnik Dijane Budisavljević i „Dara iz Jasenovca“. Kao što je to poznato, gospodin Igor Vukić je predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koje postoji već čitav niz godina i ovom pitanju pristupa vrlo studiozno. Ti njegovi istupi u kojima je razotkrio neistine prikazane u filmovima “Dnevnik Dijane Budisavljević i „Dara iz Jasenovca“ razbjesnili su u Srbiji sljedbenike fabricirane komunističke (ne)istine o logoru Jasenovac. I mnogima u Hrvatskoj, a naročito onima koji su ispunjavali posljednju „Đoletovu“ želju i na cesti u Ilici pisali ćirilicom, nije bilo ugodno slušati istinu o Jasenovcu, Dijani i Dari.
Potpuno neprofesionalni voditelji začinili su emisiju svojom morbidnim komentarima koje je bilo jezivo slušati. Pojedine, gotovo sotonske scene iz filma koristili su kao argumente kojima bi se trebala dokazati genocidnost Hrvata no gospodin Vukić ih je u potpunosti porazio argumentirajući svoje tvrdnje donesenom arhivskom građom. Vrlo zanimljivo je bilo slušati Vojislava Šešelja, čovjeka osuđenog na 10 godina zatvora za počinjene zločine protiv čovječnosti koje uključuju progone, protjerivanje i prisilno premještanje nesrpskog stanovništva, kako pokušava kojekakvim mitskim pričama o Jasenovcu i ustašama pritisnuti i zbuniti gospodina Vukića no ovaj ostaje potpuno hladan na objede i uzvraća samo argumentima.
Emisija zamišljena kao duel Šešelja protiv Vukića vrlo brzo se pretvara u borbu trojice protiv jednoga. Podsjetilo me to na neki kriminalistički film gdje tri policajca osumnjičenika naizmjenično i istovremeno zasipaju raznim teškim optužbama ne bi li se zbunio i priznao čak i ono što nije počinio. No gospodin Vukić nije se ni najmanje zbunio već ih je tako snažno demantirao da su za svoj neuspjeh počeli okrivljavali svoju lošu pripremljenost. Dakako, nije se tu radilo o nepripremljenosti već o iznošenju desetljećima smišljanih objeda kojima bi Hrvate proglasili genocidnima i nametnuli im krivnju za stravična zlodjela koja nisu ni počinili.
Vukićevi „duel“ protivnici kao da su se natjecali u tome čiji će optužbe biti morbidnije i monstruoznije. Bilo je tu svašta, od ubijanja „srbosjekom“ koji je u stvari poljoprivredna alatka i čekićima pa sve do igranja nogometa glavama ubijenih logoraša. Možete li zamisliti kakva je osoba koja pokušava poentirati izmišljenom pričom o 10 kila očiju. Više od samih tih izmišljenih priča, koje desetljećima prepričavaju kao papagaji, čovjeka mora začuditi mržnja koja izvire iz tih govornika. Svaka čast gospodinu Vukiću koji je objede sva tri sugovornika popuno hladnokrvno sasjekao argumentima. Bio je to njihov potpuni poraz. To je i logično jer je Istina oduvijek i zauvijek najjače oružje.
Kad gledate ovakvu emisiju postaje vam razvidno kako je stupanj mržnje prema Hrvatima strašno velik, no istovremeno dobivate osjećaj kako se ta mržnja nikada neće ugasiti. Iako bi utvrđena istina, potkrijepljena činjenicama i arhivskim dokazima trebala mržnju ublažiti, to se ne događa. Nažalost, ta mržnja nije povremena i nema obilježje individualnosti. Ona ima obilježje jedne kolektivne mržnje jer ju potpomažu državne institucije financirajući ovakve morbidne filmove utemeljene na neistini. Tome svakako obilno pridonosi i obrazovni sustav utemeljen na povijesnim neistinama. Sve koji taknu u tu neistinu odmah se naziva revizionistima povijesti. Jesu li oni uistinu revizionisti? Dakako da jesu jer ovako „iščašenoj“ historiografiji i treba revizija. Historiografija mora počivati na povijesnoj istini utvrđenoj znanstvenim metodama, a ne na kojekakvim izmišljotinama fabriciranim u političke svrhe.
Upravo znanstvena istraživanja koje provodi gospodin Igor Vukić i „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ razotkrivaju neistine oko tog logora, neistine kojima bi se trebalo Hrvatima nametnuti kolektivna krivnja za nešto što nisu počinili. Svaki logor, pa kakav god on bio, sam je po sebi ružna činjenica no to svakako ne znači da se na toj činjenici može graditi lažne mitove u političke svrhe. Svaki put kad provođenje velikosrpske hegemonističke politike zapne odmah se počinje koristiti mit o logoru Jasenovac. Upravo na tom i drugim lažnim mitovima srpska pravoslavna crkva pokušava zaustaviti proglašenje našeg dragog kardinala Alojzija Stepinca svetim. Žalosno je što je papa Franjo uopće pristao na ovakve ucjene no bez obzira na njegovo proglašenje naš kardinal Alojzije Stepinac je i bit će za nas uvijek svet.
Žalosno je što se pojedinci moraju boriti za utvrđivanje povijesne istine o logoru Jasenovac, a institucije šute. Ogromna količina arhivske građe koja donosi istinu o NDH i logoru Jasenovac stoji netaknuta pa čovjek ne može a ne upitati se što li rade institucije. Čime se to bave Hrvatski institut za povijest i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti? Zašto jednom zauvijek ne utvrde istinu o logoru Jasenovac pa kakva god ona bila? Kome i zašto odgovara ovaj lažni mit? Zašto se ne posluša prijedlog gospodina Igora Vukića i njegovog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac te formira međunarodna forenzička komisija koja će provesti znanstveno istraživanje koje bi u potpunosti rasvijetlilo ovo pitanje?
Dok naše institucije šute, ovi nakaradni filmovi odaslani su širom svijeta kako bi što više naštetili Hrvatskoj. U te filmove uložena su ogromna sredstva, ali tu nije kraj. U planu imaju snimanja još nekoliko takvih filmova i, budite uvjereni da će ih država financirati i to obilato. Što mislite bi li naš HAVC dao sredstva za snimanje istina o logoru Jasenovac? Nema šanse – ni kune.
Gospodin Igor Vukić u hrvatskoj teško može doći u mainstream medije, a ako se to i dogodi onda onaj tko ga je pozvao sasvim sigurno ostaje bez posla. Organizatori ove emisije na Happy TV-u nisu radili ovu emisiju u namjeri pružanja mogućnosti gospodinu Vukiću kako bi mogao iznijeti utvrđenu istinu o logoru Jasenova već su ga htjeli poraziti i tako zauvijek ušutkati. Želju gospodina Vukića da bude u duelu s najmoćnijim radikalom prihvatili su objeručke trljajući ruke i vjerujući kako će gospodin Vukić napustiti Beograd podvijena repa. Vjerujući u sebe i snagu argumenata gospodin Vukić je zatražio za duel Vojislava Šešelja jer poražavajući upravo Šešelja zadaje gotovo smrtonosni udarac lažnom mitu o Jasenovcu, a istovremeno oslabljuje Šešeljev utjecaj među radikalima te još više u narodu. Koliko je ovaj poraz utjecao na inkvizicijski trojac bilo je jasno vidljivo i s crvenila na licu Vojislava Šešelja te njihovih usiljenih smiješaka pri rastanku na kraju emisije.
Gospodine Igore Vukiću klanjam Vam se s osobitim poštovanjem.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
