Županijska skupština Primorsko-goranske županije u četvrtak je zatražila od tvrtke Ekoplus, koja upravlja Županijskim centrom za gospodarenje otpadom Marišćina, da zaustavi negativan utjecaj tog centra na ljude i okoliš, a iz Ekoplusa su se obvezali da će problem neugodnih mirisa biti otklonjen do kraja godine.
Kako je rečeno, Nadzorni odobor Ekoplusa već je zadužen da hitno putem neovisne tvrtke napravi analize u objektima i okolišu centra i provede 24-satni monitornig rada centra, kako bi se utvrdio uzrok učestale pojave neugodnih mirisa.
Od Ministarstva zaštite okoliša i energetike zatraženo je da inspekcije obave nadzor rada centra i poduzme propisane mjere te da osigura preduvjete za sustavan plasman goriva iz otpada.
Predsjednik Uprave Ekoplusa Josip Dedić rekao je da je prije dvije godine preuzeo Ekoplus kako bi se Marišćina što prije stavila u funkciju. “Riječ je o projektu teškom 35 milijuna eura, u sklopu kojega dvije godine zbrinjavamo otpad iz županije – više od 100 tisuća tona miješanog otpada prošlo je kroz naš centar, rekao je naglasivši da je ostao problem neugodnih mirisa. Sav materijal koji dolazi na odlagalište deponira tako da se za dvije tri godine može početi s proizvodnjom odlagališnog plina”, dodao je.
Dedić je rekao da su prve dojave o neugodnim mirisima bile zbunjujuće. Nikada nismo negirali pojavu neugodnih mirisa i nakon uočavanja problema krenuli smo s nizom mjera, potrošli smo više od milijun kuna i mjerenja pokazuju da su neugodni mirisi smanjeni, kazao je. Očekujemo da ćemo do kraja godine imati situaciju pod nadzorom i da neugodnih mirisa više neće biti, rekao je Dedić dodajući da je inače spreman odstupiti. Naveo je da još ostaje problem goriva iz otpada, za koji se rješenja još traže.
Ravnatelj županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Vladimir Mićović rekao je da je u posljednja dva mjeseca izmjereno 59 prekoračenja satnih vrijednosti emisija sumporovodika (H2S) te da dodijavanje neugodnim mirisima nema izravan učinak na zdravlje, ali utječe na kvalitetu života i treba ga nadzirati.
Josip Katalinić iz Kriznog eko stožera Marišćina rekao je da se radi o smradu, a ne o neugodnim mirisima, koji utječe na zdravlje, jer su mještani zbog smrada pod stalnim stresom. Poručio je vijećnicima da nisu razumjeli problem te da su iz stožera spremni organizirati stručne radionice. Rekao je da je o lokaciji Marišćine donesena politička, a ne stručna odluka. Odlučili ste se za tehnologiju spaljivanja umjesto reciklaže, a to nije smjer u kojemu ide Europa, rekao je navodeći da se ignoriraju revizorski nalazi i primjedbe, kao i uredba o odvojenom prikupljanju otpada. Smatra da Marišćina, ako bi se odvojio biootpad, koji smrdi, sadašnjom tehnologijom ne bi mogla raditi.
Saborski zastupnik Slaven Dobrović rekao je da je produkt – gorivo iz otpada s Marišćine takve kvalitete da ga nitko ne želi. Naglasio je da je važno utjecati na kvalitetu otpada koji se doprema na Marišćinu te da to treba činiti putem lokalnih jedinica.
Maja Feketić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost rekla je da zatvaranje Marišćine nije prihvatljivo te da bi u to slučaju država u europske fondove morala vratiti više od 70 milijna eura.
Vijećnici Mosta predložili su skupštini zaključke o zaustavljanju rada postrojenja na Marišćini dok se ne sklopi trajni ugovor s uporabiteljem gorive komponente otpada. Zatražili su zabranu preuzimanja otpada od lokalnih jedinica koje nemaju odvojeno prikupljanje biorazgradivog komunalnog otpada, kao i od onih koje nemaju reciklažna dvorišta. Ni jedan od prijedloga Mosta nije prihvaćen.
U raspravi se još čulo da su Mostovi zaključci korektni, ali da je upitno kako bi se i gdje otpad odvozio, ako bi se Marišćina zatvorila te da većina lokalnih jedinica nije počela s odvojenim prikupljanjem otpada. Dio vijećnika smatra da je upitno može li Marišćina uopće pozitivno poslovati, da vodstvo Ekoplusa mora otići te da o budućnosti tog centra treba odlučiti struka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa