U ovom se trenutku za vlast u SDP-u, a onda i državi koju SDP vodi, bore dvije glavne grupe. U jednoj su oni koji procjenjuju da će njihove interese bolje štititi Zoran Milanović, a u drugoj oni koji to isto očekuju od Slavka Linića. Neki članovi obje skupine su poznati – uz Slavka Linića su Komadina, Obersnel, a uz Milanovića – Jovanović, Maras, Jakovina.
Ostali još pretrčavaju s jedne strane na drugu, ovisno o curenju informacija o istragama Državnog odvjetništva, „cinkarenju“ pritvorenih ili smijenjenih – županice Merzel ili šefice Porezne uprave u Osijeku koja je, na primjer, optužila Biljanu Borzan, SDP-ovu europarlamentarku da je od nje tražila odgodu naplate poreza osječkom OLT-u. Pretrčavanja i pozicioniranja ovise i o izjašnjavanju pritvorenika u Njemačkoj – dok Perković i Mustač navodno pričaju o onome o čemu ih, njemački istražitelji niti ne pitaju, napetost sinova koji su danas u vlasti, jer su im očevi bili dio totalitarnog, komunističkog sustava – od Pantovčaka do Banskih dvora – raste.
Mediji prenose Linićeve i Milanovićeve izjave koje podsjećaju na igru detekcije u nekadašnjoj Kviskoteci. U toj bi igri tri osobe tvrdile da su određena osoba, recimo Ivan Marić, a onda bi natjecatelji postavljajući pitanja trebali odgonetnuti tko je od te tri osobe uistinu Ivan Marić. Tako nam Linić poručuje: „Ja sam marljiv, pošten i činim dobro za Hrvatsku“, pa onda Milanović: „Ne, ne – Ja sam marljiv, pošten i činim dobro za Hrvatsku“. A onda uvode i novitete, koji bi i igru detekcije sigurno učinili zanimljivijom – napadaju jedan drugoga tvrdeći kako je onaj drugi lažnjak. Tako nam je Linić danas objasnio da Milanovićeva obitelj potkrada državu, a Milanović je neki dan objasnio da Linić šteti državi otpisujući porezne dugove podobnim firmama – Jutarnjem listu više od 600 milijuna kuna i tvrtkama svojih prijatelja i podupiratelja. A predsjednik Josipović sve to gleda i monotonim glasom, baš kao da ga se to uopće ne tiče, objašnjava kako mu ustavne ovlasti ne omogućuju da zaštiti interese hrvatskog naroda. Pa šuti i u situaciji kad drugi najjači čovjek u vladi do prije nekoliko tjedana, Linić, optuži premijera da tajne službe, koje kontrolira i vodi s predsjednikom, koristi za privatne, a ne državne interese.
Kad podvučemo crtu – u gabuli smo. Po svemu sudeći Hrvatsku, zemlju koju volimo i želimo doprinositi da se razvija i napreduje – u gospodarstvu, kulturi, demokraciji – vodi organizirana skupina koja niti voli Hrvatsku, niti zna, niti može doprinositi njezinom razvoju i napretku. Ova organizirana skupina – SDP, HNS & partneri – odlično plaćena zadnjim novcem koji imamo, umjesto da danonoćno radi na poticanju gospodarstva, osiguravanju međunarodnih, nepovratnih sredstva za poplavljene, ulaganju u obrazovanje, poticanju znanstvenika, zapošljavanju 400 000 nezaposlenih koji bi htjeli i mogli svojim radom doprinositi oporavku Hrvatske – već se dvije i pol godine jedino tuče oko plijena – plaća, postotaka od prodaja državnih firmi po nižoj cijeni, povlastica, ugovaranja privatnih poslova s državom. A plijena je sve manje.
I, zato, ne zanima me što je Linić danas rekao o Milanoviću niti što će Milanović sutra reći o Liniću. Zanima me kad će institucije hrvatske države istražiti je li Linić ukrao razliku između 78 milijuna dolara i milijardu dolara za Inina naftna polja u Sibiru i ako se pokaže da jest, kad će naplatiti ukradeno od njegove imovine i s njegovih privatnih, talijanskih računa. Zanima me kad će institucije države istražiti je li Croatia osiguranje ove godine prodano za cijenu koja je nekoliko milijardi kuna niža od tržišne i, ako je to istina, hoće li poništiti prodaju i ministru Liniću, Vrdoljaku i premijeru zaplijeniti i prodati svu imovinu i vratiti novac nama, građanima od kojih je ukraden. Zanima me kad će institucije hrvatske države istražiti Milanovićevu, Josipovićevu, Vrdoljakovu, Pusićkinu, Obersnelovu, Šegonovu imovinu i onda, ako ustanove da je nisu mogli steći radom, već prisvajanjem, provizijama, mitom, pogodovanjem – vratiti taj novac nama, građanima, od kojih su to sve i ukrali?
Organizirana skupina – SDP, HNS & partneri – svi oni koje se bore oko plijena ili pozicije i hrvatsku državu koriste za privatna bogaćenja, a državne, obavještajne službe za međusobno špijuniranje – nemaju više niti demokratsku niti pravnu utemeljenost za ostanak na vlasti. Prijevremeni izbori nisu više sredstvo za brže pokretanje oporavka Hrvatske. Prijevremeni izbori, odmah, sada, su mjera reanimacije.
