Beck: Kuća, kuća, kuća, plaža, plaža, plaža, terasa, terasa, terasa, lokal, lokal, lokal

Richard Rogers, jedan od najvećih britanskih arhitekata, projektirao je Centar Pompidou u Parizu, Milenijsku kupolu u Londonu i Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Nisu mu se sviđali tornjevi blizanci WTC-a u New Yorku, o kojima je rekao sljedeće: „Ljudi griješe kad zaborave da je prostor oko zgrade jednako važan kao i sama zgrada: to dvoje se ne može odvojeno prosuđivati. Blizanci u New Yorku, na primjer. Nisu bile izvrsne zgrade, ali prostor između njih jest.“ Piše to Boris Beck u novoj kolumni za Večernji list.

Prazan prostor

Prazan prostor može biti veličanstven, čak i važniji od zgrade – kakva sjajna misao! Toga se sjetim kad god prođem uz sada već bivši Vjesnikov neboder. Ta je lijepa zgrada bila izgrađena početkom 70-ih, taman kad sam krenuo u školu, tako da ne pamtim to raskršće bez njega. I eto sada odjednom veličanstvenog praznog prostora, koji nam je dan nakon više od pola stoljeća, i kojeg se ne mogu nagledati.

U filmu Ninočka iz 1939., gdje Greta Garbo glumi sovjetsku agenticu, pričaju vic u kojem muškarac ulazi u kafić i naručuje kavu bez šlaga. Konobar se vraća i kaže: ‘Žao mi je, gospodine, nemamo vrhnja. Može bez mlijeka?’. Žižek tim vicem ilustrira ideju o konstitutivnoj negativnosti. Ono odsutno je ipak nekako prisutno. Kava bez mlijeka nije ista kao i kava bez šlaga.

>Beck: Naša djeca ne drže svijet u ruci, nego su njime preplavljena

Strah od praznine

Neki dan sam vozio starom cestom od Samobora do Bregane i primijetio praznu zelenu površinu koja se prostire uzduž prometnice. Nije to bilo kakva prazna tratina. Ondje su nekad bile tračnice Samoborca, vlaka kojim sam se u djetinjstvu vozio do kupališta Šmidhen, sada srušenoga, na čijem mjestu je šikara.

Austrijski pisac Joseph Roth rekao je da su prije Prvog svjetskog rata ljudi primjećivali kad bi netko umro, da je poslije preminuloga ostajala praznina koja se dugo osjećala, a da je u ratu stradalo toliko ljudi da smo postali neosjetljivi na smrt. Čim netko umre, drugi stupi na njegovo mjesto.

Vlada je već najavila da će na mjestu te velike i lijepe Vjesnikove praznine izgraditi nove zgrade. Kod nas vlada strah od praznine.

>Beck: Papine poruke zasjenio je toranj Isusa Krista, ali ipak su se čule

Pješačke zone u Zagrebu

Čim se u Zagrebu proglasi nova pješačka zona, moraju se onamo dovući one hrđave posude s uvenulim drvećem da se ispune. Postojeće pješačke zone već su prekrcane stolovima i stolcima ugostitelja, prekrivenim prljavim tendama, okružene staklenim kavezima i pravim šatorima. I pješačke zone su zapravo ukinute jer su u njih ugurani bicikli i romobili, a električna vozila ugurana su i u automobilski promet.

Nema slobodnog zida u gradu da nije na njega natandrčena reklama, obična ili svijetleća. Ako nema reklame, naslikat će se mural. Samo treba trpati, trpati, trpati.

>Beck: Tajna veza Garfielda i Milanovića možda je dublja nego što se čini

Prilazi gradu kao divovski Jakuševac

Prilazi Zagrebu izgledaju kao divovski Jakuševac jumbo plakata i displeya, da svakom putniku namjerniku pokažu da ulazi u kaos odvratnoće, u kojem se svaki milimetar prostora mora nečime ispuniti. U gradu se na svaku parcelu, makar i minimalnu, mora uguziti jeziva zgradurina, bez parkinga i vrta, a i obala je uglavnom već uništena.

Kuća, kuća, kuća, plaža, plaža, plaža, terasa, terasa, terasa, lokal, lokal, lokal.

Na portalima se ne može disati od stotina svakodnevnih vijesti. Društvene mreže zagušene su tisućama i tisućama objava. Knjiga se u svijetu tiska duplo više svake godine otkad je
razvijena umjetna inteligencija. Jedini prazni prostor koji mogu naći nalazi se između riječi u mojoj rečenici, alibojimsedaćemiitoukinuti.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr