Tado Jurić: Zašto dvije trećine odlazaka Hrvata iz Njemačke ne završava u Hrvatskoj?

Vijest da se prošle godine više ljudi preselilo iz Njemačke u Hrvatsku nego iz Hrvatske u Njemačku izazvala je velik interes javnosti. Hrvatska novinska agencija i brojni mediji, pozivajući se na podatke njemačkog Saveznog statističkog ureda (Destatis), objavili su da je tijekom 2025. Njemačku napustilo više hrvatskih državljana nego što ih se u nju doselilo. Mnogi su iz toga zaključili da je započeo veliki povratak Hrvata. Piše to izv. prof. dr. sc. Tado Jurić, demograf.

Brojke su točne. Zaključak nije. Problem nije u njemačkoj statistici. Naprotiv, upravo sam godinama upozoravao da se administrativni podaci država useljavanja moraju ozbiljno uzimati u obzir pri analizi hrvatskih migracija. Paradoks je što su isti ti podaci godinama odbacivani kada su pokazivali da je iz Hrvatske u Njemačku odlazilo znatno više ljudi nego
što je prikazivala domaća statistika (DZS). Tada se tvrdilo da podaci nisu usporedivi ili da ih treba tumačiti s velikim oprezom. Danas se upravo isti izvor koristi kao glavni dokaz velikog povratka. Ako vjerujemo njemačkim podacima danas, morali smo im vjerovati i jučer.

>Tado Jurić: Zašto se Hrvati vraćaju iz iseljeništva i zašto se mnogi pitaju jesu li pogriješili

(Ne)poželjna statistika

Statistika ne može biti vjerodostojna samo onda kada potvrđuje poželjnu društvenu ili političku priču. No još je važnije pitanje što te brojke zapravo znače.

Napustiti Njemačku nije isto što i vratiti se u Hrvatsku. Njemačka statistika registrira samo činjenicu da je osoba odjavila prebivalište u Njemačkoj. Ona ne govori kamo je ta osoba otišla. Mogla se vratiti u Hrvatsku, preseliti u Austriju ili Švicarsku ili otići u neku sasvim drugu državu (najčešće u BiH). Upravo zato usporedba samo hrvatske i njemačke statistike više nije dovoljna. Ako želimo razumjeti što se doista događa, potrebno je pratiti cijeli migracijski prostor.

Zato sam usporedio četiri neovisna službena izvora podataka: njemački Destatis, austrijski Statistik Austria, švicarski Bundesamt für Statistik i hrvatski Državni zavod za statistiku.

Takva triangulacija omogućuje da isti migracijski proces promatramo iz više perspektiva te da rekonstruiramo stvarni put hrvatskih državljana nakon odlaska iz Njemačke.

>Jurić: Migracijska politika mora biti povezana s demografskom revitalizacijom RH

Rezultati bitno mijenjaju sliku

Između 2020. i 2024. službene statistike Njemačke, Austrije i Švicarske evidentiraju približno 149 tisuća odlazaka hrvatskih državljana iz tih zemalja. U istom razdoblju hrvatski Državni zavod za statistiku registrirao je oko 53,5 tisuće doseljenih hrvatskih državljana iz inozemstva. Drugim riječima, samo približno jedna trećina migracijskog volumena pojavljuje se kao registrirani povratak u Hrvatsku. Preostale dvije trećine ne mogu se automatski smatrati povratnicima.

Naši rezultati upućuju na nastavak migracije prema drugim državama (Austrija i Švicarska) ili na druge oblike međunarodne mobilnosti (najčešće BiH). Naša analiza pokazuje da se priča o hrvatskim migracijama ne završava odlaskom iz Njemačke. Naprotiv, upravo tada započinje nova faza migracijskog procesa.

Zbog toga današnje promjene ne treba opisivati kao masovni povratak, nego kao promjenu migracijske geografije. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju migracijski obrazac bio je gotovo jednosmjeran: Hrvatska – Njemačka. Danas taj model više ne vrijedi. Austrija i Švicarska postaju sve važnije destinacije, a dio hrvatskih državljana nakon nekoliko godina provedenih u Njemačkoj seli upravo prema tim državama. Njemačka dakle više nije jedino niti konačno odredište hrvatskog iseljavanja.

>Tado Jurić: Dijaspora ne odlučuje izbore – izborni sustav više ne prati hrvatsku demografsku stvarnost

Paralelni procesi

Istodobno se događa još jedan proces. Broj novih odlazaka iz Hrvatske snažno se smanjuje.

Godine 2015. Njemačka je primila oko 57 tisuća hrvatskih državljana, dok ih je 2025. bilo nešto više od jedanaest tisuća. Tome pridonosi promjena gospodarskih okolnosti, ali i činjenica da je najveći migracijski potencijal već iscrpljen.

To, međutim, ne znači da svjedočimo samo jednom procesu. Zapravo se istodobno odvijaju tri procesa: dio hrvatskih iseljenika doista se vraća u Hrvatsku, dio nastavlja migraciju prema drugim europskim državama, a broj novih iseljenika iz Hrvatske kontinuirano pada. Tek kada se ta tri procesa promatraju zajedno, postaje jasno zašto jednostavna tvrdnja o „velikom povratku“ ne objašnjava stvarno stanje.

No postoji još važnije pitanje koje se u javnosti gotovo uopće ne postavlja.

Učinci povratka

Ako se vraćaju mlade obitelji s djecom, tada bi posljedice morale biti vidljive u vrtićima, školama, broju žena reproduktivne dobi i dugoročno u natalitetu. Ako se, pak, dominantno vraćaju osobe koje su najveći dio radnog vijeka provele u inozemstvu, ostvarile mirovinu ili akumulirale kapital te Hrvatsku biraju kao mjesto sigurnijeg, mirnijeg i cjenovno povoljnijeg života, učinci takvog povratka bitno su drukčiji.

U prvom slučaju Hrvatska postaje prostor u kojem se stvara nova vrijednost: radi, ulaže, osnivaju obitelji i odgajaju djeca. U drugom slučaju ona postaje prostor u kojem se troši kapital zarađen u inozemstvu i provodi treća životna dob. Oba su procesa legitimna, ali njihovi demografski učinci nisu isti.

>Jurić: Čak 40 posto Hrvata u Hrvatskoj ima obiteljske korijene u BiH

Nije presudno koliko se ljudi vratilo, nego tko se vratio

Najveći izazov danas nije utvrditi vraćaju li se Hrvati, nego razumjeti kako se hrvatske migracije mijenjaju. Završava jedno razdoblje obilježeno masovnim jednosmjernim iseljavanjem prema Njemačkoj, a započinje razdoblje kružnih i višesmjernih migracija. Osoba koja je jednom migrirala često je spremnija ponovno migrirati, zbog čega povratak ne mora biti konačno odredište.

Zato demografsku revitalizaciju nije moguće mjeriti samo brojem povratnika. Presudno je tko se vraća, iz kojih zemalja dolazi, ostaje li trajno u Hrvatskoj te uključuje li se na tržište rada, osniva obitelj i sudjeluje u društvenom životu. Samo razlikovanjem stvarnog povratka od sekundarnih migracija moguće je oblikovati politike koje neće reagirati na medijske naslove, nego na stvarne demografske procese. Tek tada će se moći govoriti o stvarnoj demografskoj obnovi Hrvatske. To je pitanje pak na koje statistika sama ne može odgovoriti. Ali upravo bi ona trebala biti polazište svake ozbiljne demografske rasprave.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr