Beck: Papine poruke zasjenio je toranj Isusa Krista, ali ipak su se čule

Prošlotjedni pohod pape Lava Barceloni bio je prvorazredni medijski događaj, zbog toga što je blagoslovio najviši toranj bazilike Svete obitelji, dok su njegove poruke ostale u sjeni spektakla. Papa se sastao sa zatvorenicima, vodio je molitveno bdjenje s mladima na stadionu, razgovarao s djevojkom koja je pokušala samoubojstvo, govorio protiv femicida i pozvao na gostoljubivost prema imigrantima, no sve je to ostalo u drugom planu jer su slike pape pred divovskom zgradom posve zaokupile pažnju gledatelja, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Zgrada je postala poruka, što nije neobično. Sagrada familia jedna je od najpoznatijih španjolskih znamenitosti, i to u zemlji koja ne oskudijeva vrhunskim spomenicima. Njezin je oblik jedinstven, a i sudbina: smrt arhitekta na početku gradnje, pa uništenje nacrta i planova u građanskom ratu, doveli su do toga da na napuštenom gradilištu desetljećima strše četiri neobična spiralna tornja nad portalom Rođenja, oblikovana poput špilje. Istovremeno i novogradnja i ruševina, privlačila je milijune turista pa se na koncu gradnja nastavila. To je tek izazvalo znatiželju, pa i debate o tome kako će izgledati, a kako je rasla, i zadobivala svoj bizaran i monstruozan oblik, interes javnosti je bio sve veći, tako da je do sada postala jedna od najpoznatijih građevina na svijetu.

Etika i estetika idu ruku pod ruku

Crkva je njome pokazala da nije izgubila veličinu, da je sposobna i dalje stvarati grandiozne građevine kao u prošlosti. Budući da je gradnja trajala 143 godine, Crkva je posvjedočila i vitalnost, jer su se toliko gradile veličanstvene katedrale u starim vremenima punima vjere. Gradnje koje su se predavale iz naraštaja u naraštaj, u teškim političkim i financijskim uvjetima – kako je kod nas bilo, recimo, u Šibeniku – svjedočile su o vjeri i upornosti kršćanskog naroda na poseban način, i baš se to očitovalo u Kataloniji.

Gaudiju se moglo prigovarati za života da je kičast i demodiran, no danas, kad su crkve postale kutijaste i bezlične, njegove hrabre ideje da treba imitirati prirodne oblike, poput drveća i školjki, nailaze na razumijevanje i divljenje. K tomu, radovi suvremenih umjetnika, poput Katalonca Josepa Marie Subirachsa, koji je od 1986. angažiran za skulpture i brončana vrata na portalu Muke, pokazuju da umjetnost još uvijek može nešto reći o vjeri.

>Beck: Naša djeca ne drže svijet u ruci, nego su njime preplavljena

Sagrada familia tako se pokazuje kao veliko djelo vjere, kao moćna poruka Crkve da se religiozno i dalje može pružiti čovjeku kao nešto simbolično, kao uspješan spoj tradicije i modernosti. Kubistički križ na vrhu najvišeg crkvenog tornja na svijetu, kojem je titular Isus Krist, dvostruki je trijumf: s jedne strane lude katalonske mašte koja je dala Gaudija, Dalija i Miroa, te prihvatila Picassa, a s druge Katoličke crkve koja je dala svijetu veličanstveno umjetničko djelo dok se pred Bijelom kućom podiže improvizirani kavez za brutalne gladijatorske borbe, a vlastodržac u Kremlju sebi podiže dekadentne skrivene vile.

Etika i estetika idu ruku pod ruku. Papine poruke je zasjenio toranj Isusa Krista, ali ipak su se čule – protivi se ratovima, želi inkluziju ranjivih, kritizira pritisak uspjeha, ohrabruje mlade da se ne boje svojih duhovnih noći, neuspjeha i kriza vjere, jer te noći skidaju maske, te im poručuje da osobna povijest i počinjene pogreške ne smiju osuditi čovjekovu budućnost, već da nude priliku za donošenje novih i boljih životnih odluka. U ovom trenutku crkva još nije gotova jer nije niti započet glavni ulaz u nju, portal Slave, zato što se predlaže rušenje nekih obližnjih zgrada, čemu se stanari protive. Saga o Sagradi familiji se nastavlja.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr