Počelo je došašće ili advent, vrijeme duhovne pripreme za blagdan Božića. Kroz ove četiri nedjelje došašća jedan od načina da se što bolje pripremimo za Božić su i rana misna slavlja – zornice, koja su ujedno i jedno od važnijih obilježja došašća. Zornice ili missae rorate u adventu se slave najčešće u šest sati ujutro, a ima župa koje to čine sat ranije ili kasnije.
Latinski naziv misse rotate uzet je iz ulazne pjesme Rosite nebesa odozgo, i oblaci daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja i procvjeta Spasiteljem (Iz 45,8).
>Idete li na mise zornice? Evo što sve o njima trebate znati
Ulazna pjesma na zornicama ”Rosite, nebesa” ukazuje na utjelovljenje Sina Božjega
Mise zornice obično se slave uz svjetlo voštanica, a izražavaju čežnju za Gospodnjim dolaskom. Okupljeni u tamnoj crkvi, vjernici simbolično očekuju dolazak Svjetla, tj. Krista Gospodina kojega je ono simbol. U zornicama dolazi do izražaja spomen Majke Isusove koja je iščekivanjem Isusova rođenja vjernicima postala uzor čekanja Božića i Isusova dolaska na kraju vremena.
Ulazna pjesma ”Rosite, nebesa” ukazuje na utjelovljenje Sina Božjega, kako je to anđeo navijestio Mariji. Zemlja, od koje se prorok nada da će se otvoriti, slika je majke koja rađa. ”Sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7, 14). Ono čemu se prorok nadao, obistinilo se u Marijinu pristanku da prihvati Božju ponudu i postane Mesijina majka. Tako mise zornice nalaze svoje mjesto u pripravi za blagdan Isusova rođenja.
U alpskim zemljama mise zornice nazivali su i ”anđeoskom službom”, jer se na njima čitao izvještaj o Navještenju Isusova rođenja (Lk 1, 26-38). U nas su osobito raširene na hrvatskom Sjeveru, a uvedene su u posljednje vrijeme i u mnogim drugim mjestima. U sklopu priprave za Božić, sve su posjećenije.
Kad su nastale mise zornice?
Kad su mise zornice nastale, nije poznato. Njihov prvi spomen seže u 15. stoljeće, a razvile su se tijekom vremena. Čini se da su im temelji u zavjetnim misama u čast bl. Djevice Marije koje su slavljene subotom ili u određene dane došašća. One svoje korijene imaju u srednjovjekovnim redovničkim zajednicama, a po svoj prilici u tome je presudnu ulogu odigrao u doba karolinške liturgijske obnove Alkuin (†804.).
Poznati irski benediktinac i savjetnik cara Karla Velikoga (†814.), pisac bogoslovnih poruka i promicatelj štovanja Gospe, sastavio je obrednik u kojem su i obrasci misnih slavlja za Gospine subote. U ono doba postojalo je, naime, sedam zavjetnih misa koje je trebalo rasporediti na sedam dana u tjednu. Posljednja je trebala biti u čast svete Marije, pa je praktično padala u subotu. Tijekom 11. st. to se uvriježilo gotovo posvuda u Crkvi.
>Prva nedjelja došašća: Palimo prvu svijeću, idemo na zornice Srca gore, evo zore!
Marija je u središtu misa zornica
Da je u bogoslužju nastao spomen Majke Isusove, da su u njezinu čast sastavljene zavjetne mise i da je ona u središtu ”misa zornica”, treba zahvaliti činjenici njezina bogomajčinstva. Kad je pri razjašnjenju Kristove božanske i ljudske naravi sabor u Efezu g. 431. odredio da se Majku Isusovu može nazivati Bogorodicom, tj. Majkom Božjom, počinje procvat marijanske pobožnosti. Vjernički puk obraća se Gospi molitvama i zajedno s njome moli. Nastaju prvi marijanski blagdani, a zatim i obrasci marijanskih misnih slavlja.
Da bi došašće poprimilo poseban naglasak, mise zornice protegnute su i na ostale njegove dane, osobito od 16. do 24. prosinca. Još važnije bilo je istaknuti njihovu svojevrsnu svečanost ili činjenicu da se slave u zoru, da sadrže tekstove koji se odnose na Majku Isusovu i da se na njima pjeva Nebesa, odozgo rosite, pjesma u kojoj se ističe otajstvo došašća. Pozivaju na budno čekanje Gospodinova dolaska u slavi, pa su postale jednim od najljepših trenutaka i slika kršćanskog iščekivanja i vjerničke budnosti, piše hkm.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr/hkm.hr
