Beck: Zar i dječja božićna radost mora imati fiskalni račun?

Vijest bi bila obična za ovo doba, ali me ipak iznenadila: učenici četiriju škola – Škole za cestovni promet, Tehničke škole za računalstvo i mrežne djelatnosti, Treće ekonomske i Trgovačke – kao i dvaju obližnjih učeničkih domova, Dora Pejačević i Maksimir, održali su adventski sajam na Kennedyjevu trgu. Na portalu saznajem da su prodavali kolače, kreme, balzame za usne, oslikana ogledala, keramičke ukrase, razne rukotvorine i umjetnine, ukratko sitnice pogodne za božićni dar. Upriličili su i tombolu po cijeni od 2,5 eura, a sav je dobitak išao udruzi koja pomaže djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Da nije bilo fotografije na kojoj je nasmiješeni gradonačelnik s mladima, ne bih vjerovao naslovu „Tomislav Tomašević obišao je manifestaciju Srednjoškolski Advent na Kennedyjevom trgu“, piše u kolumni za Večernji list Boris Beck.

Naime, početkom mjeseca mediji su objavili da su u većini zagrebačkih škola božićni sajmovi otkazani, a razlog je prošlogodišnja intervencija, zasad nepoznatog roditelja. On je lani prijavio Osnovnu školu Ante Kovačića u Španskom jer mu tada na adventskom sajmu, na kojem su učenici prodavali vlastite ukrase i kolače, „nije bio izdan račun za kupljeni proizvod“, kako su mediji prenijeli. Zbog te je prijave u ožujku školu pohodio Gradski ured za reviziju da bi im pretresao kompletno poslovanje i računovodstvo. Da se ne izlažu toj neugodnosti, mnoge škole su zaključile da im je jednostavnije otkazati adventske sajmove, a na novinarski upit o svemu tome, Grad Zagreb je poslao pitijsko priopćenje u kojem „izražava punu potporu organizaciji učeničkih božićnih sajmova“, ali je „važno da se prilikom organizacije događanja na kojima se prikupljaju novčana sredstva postupa u skladu s propisima.“

Proizvod vs. dar

Potpuno je suludo sitnice koje djeca i mladi izrađuju nazivati proizvodima. Te rukotvorine ne odgovaraju industrijskim standardima, nisu nezapaljive, s njih otpadaju dijelovi koje bebe mogu progutati, nemaju potvrde da nijedna životinja nije stradala pri njihovoj izradi, neekološke su i nepatentirane. A što tek reći o kolačima izrađenima u nehigijenskim kuhinjama i nesteriliziranim uvjetima?

>Beck: Zašto Sajam knjiga i mediji prikrivaju tko nam dolazi u goste

Dodajmo da djeca za to ne dobivaju dohodak, nisu u radnim odnosu, ne uplaćuju se doprinosi – pa kako se onda djelo njihovih ruku, nastalo u njihovo slobodno vrijeme i od dobre volje, može smatrati „proizvodom“ i za njegovu prodaju tražiti račun? Jer se uopće i ne radi o prodaji, zato što to i nisu osobito vrijedne stvari, nego o njihovu darivanju, da bi onaj koji ih je primio na dar, mogao darovati nešto novca – a i taj dar i taj novac neće ostati kod njih, nego će biti proslijeđeni drugim ljudima: dar će biti darovan dalje, a novac uplaćen kojoj dobrotvornoj organizaciji, ili će ga učenici potrošiti na neki izlet, kako bi zajednički rad rezultirao zajedničkim veseljem, upotpunjujući jedno lijepo iskustvo.

Da je gradska uprava hladna i bešćutna, pa šalje financijski nadzor djeci, ne čudi me; da joj nije stalo do božićnih sajmova, osim onih na kojima se izdaju računi, i to mi je jasno jer im je bojovni ateizam agenda, a vole novac. Ali zabrinut sam za tog neimenovanog roditelja. Biti netko tko u svemu vidi transakciju, koji za sve u životu traži račun, koji iz zlobnog hira uništava radost mnogih, koji svojom sebičnošću sprečava humanitarne akcije – pa zbilja je tužno biti takav! Volio bih da nam se javno obrati, da dobije zasluženu slavu, možda bude proglašen i Zagrepčaninom godine. A zanimalo bi me i je li gradonačelnik dobio račun na Kennedyjevu trgu. Ili je, kako bi se moglo zaključiti iz fotografija, samo osjetio radost?

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr