Godina iza bila je nešto manje izazovna od 2020., ali i dalje turbulentna i bremenita različitim političkim, društvenim i ekonomskim problemima, piše Davor Dijanović za HKV.
Prošlu je godinu na svjetskoj razini obilježio povratak straha kao osnovnoga instrumenta kontrole ljudi. Korona-kriza pritom je došla kao odlična poluga takve agende jednako kao u SAD-u ranije tzv. borba protiv globalnog terorizma.
Učestali razgovori Bidena i Putina
Da je realizam temeljna paradigma međunarodnih odnosa ponovno su pokazali odnosi SAD-a i Kine odnosno Rusije. Napetosti na ukrajinsko-ruskoj granici obilježile su kraj godine, ali i proljeće. Rusija je kao crvenu liniju odredila prestanak širenja NATO-a na istok Europe. Ono što treba pozdraviti su sve učestaliji razgovori Joe Bidena i Vladimira Putina. Strateški dijalog osnovni je preduvjet da hladni rat ne tranzitira prema vrućem sukobu.
Odnose SAD-a i Kine i dalje obilježava sigurnosna dilema. Riječ je o složenom strateškom rivalstvu koje će obilježiti budućnost međunarodnih odnosa, a prema kojemu će se morati odrediti države Europske unije i azijsko-pacifičke regije. Veći dio tih država sigurnosni je partner SAD-a, ali ovisi o ekonomskoj suradnji s Kinom. Njemačko gospodarstvo teško može postizati dosadašnje stope rasta bez energetske suradnje s Rusijom i ekonomske s Kinom.
Azijsko-pacifička regija (Indo-Pacifik) najveće je područje gospodarskoga rasta. Amerika se ne može povući iz ove regije jer time gubi status velike sile, a Kina ne može postati regionalnim hegemonom i supersilom ako ne istisne američki utjecaj iz ovoga područja. To američko-kineski sukob kalibrira kao dugotrajni, a posebno su opasne točke potencijalnog sukoba Tajvan, Južnokinesko i istočnokinesko more.
Izbori u nekoliko zemalja EU
I u Europskoj uniji prošle je godine došlo do promjena. To se prvenstveno odnosi na Njemačku. Nakon 16 godina Angela Merkel više nije njemačka kancelarka, a palicu je preuzeo SPD-ov Olaf Scholz. S obzirom na sudjelovanje Zelenih u koaliciji bilo bi za očekivati stroži odnos Njemačke prema Rusiji (pitanje Sjevernog toka 2) i Kini, posebno s obzirom na najavljeni povratak politici ljudskih prava, no vrlo vjerojatno će prevladati politička pragmatika, a „politika vrijednosti“ će se testirati na državama kao što su Poljska i Mađarska koju sljedeće godine očekuju važni parlamentarni izbori.
Osim Mađarske, izbori će se održati i u Sloveniji, ali i Francuskoj gdje bi reizbor Emmanuela Macrona ovome dao novi legitimitet za najavljeni preustroj EU-a. Pritom je jasno kako je Macronova agenda europska superdržava, a istome se projektu daje potpora i u sporazumu o tzv. semafor koaliciji. Sukob federalizma i suverenizma obilježit će i godinu koja je pred nama.
Republika Hrvatska: Pozitivno i negativno
Hrvatska je prošle godine završila dva važna strateška projekta: LNG terminal na Krku, koji Hrvatsku smješta na energetsku kartu Europe i pridonosi diversifikaciji opskrbe plinom, i Pelješki most koji je napokon spojio cijelu Republiku Hrvatsku. Osim toga, potpisan je i sporazum o nabavi borbenih zrakoplova, što doprinosi jačanju obrambeno-sigurnosnih kapaciteta naše države.
Na žalost, o čemu svjedoče i slučajevi pred OLAF-om, Hrvatska je i dalje premrežena klijentelističkim vezama i vezicama, hrvatsko pravosuđe daleko je od samostalnog i neovisnog, a kriminal i korupcija uništavaju hrvatsku ekonomiju, stvaraju ozračje društvene apatije i ljude tjeraju iz Hrvatske.
Na početku 2022. godine vrlo je jasno kako se nalazimo pred velikom rekonstrukcijom međunarodnog poretka, ali pred velikim društvenim promjenama koje donosi proklamirani tzv. veliki reset. Ugrožena je sama bit čovjeka kojega resetari u budućnosti vide kao tabulu rasu koja će s vremenom „evoluirati“ u svojevrsnu vrstu kiborga, čovjeka bez identiteta, spola, nacije i ikakva vrijednosnog sustava.
No rekli bi naši stari: čovjek snuje, a Bog određuje…
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
