Ima u šahu trik koji se zove mlin, kada protivničkog kralja uhvatite u neprekidni niz običnih i otkrivenih šahova – dok vaš neprijatelj sklanja kralja, vi mu brstite figure, kao što je 13-godišnji Bobby Fischer pokazao 1956. u igri koju su pozvali partijom stoljeća, pobijedivši američkog šampiona Donalda Byrnea. U govoru mog djetinjstva reklo bi se da su kralja uzeli za zrende – to je ona igra kad si više klinaca dodaje loptu u krug, a jedan u krugu pokušava im tu loptu preoteti driblanjem; kad uspije, prijeđe u krug, a onaj koji je loptu izgubio, postaje zrenda. Igra zrendi uobičajena je i u svijetu odraslih, kad neka grupa voza nekog naivca, i pretvara ga u dežurnog krivca. Tu su igru usavršili u Saboru HDZ-ovci, kao što sam mogao ustanoviti ovaj utorak, dok sam pratio prijenos Plenkovićevih odgovora na zastupnička pitanja, piše Boris Beck za Večernji list.
>Beck: Zemlju se ne može strpati u džep
Plenkovićevi odgovori od dva dijela
Igra je vrlo jednostavna, a ide ovako: netko iz opozicije, a uglavnom su to bile žene, ustane i postavi pitanje premijeru; ta su se pitanja vrtila oko bizarne sklonosti Plenkovića da za ministre bira kriminalce, a osim toga pokrivala su i neka druga područja, recimo smanjivanje pomoći osobama s invaliditetom; nakon pitanja oporbe neki HDZ-ovac protestira da je pitanje povrijedilo poslovnik, pa mu Jandroković daje riječ; tipično se pokazuje da nije bilo nikakve povrede poslovnika pa Jandroković stranačkom kolegi daje opomenu; Plenković je za to vrijeme stigao smisliti odgovor, a on se redovno sastoji od dva dijela; u prvom napada zastupnicu ad hominem, primjerice, proziva ju da je svojedobno glasala protiv LNG terminala, ili pak da nije bila na predstavljanju nekog važnog vladinog projekta u svojoj izbornoj jedinici, pa joj dakle Hrvatska nije na srcu; potom je ismijava i omalovažava, a na pitanje nikad ne odgovori; nakon toga Jandroković daje riječ nekom iz HDZ-a koji se ustane i počne nabrajati velika postignuća vlade, koja premijer zbog svoje skromnosti još nije istaknuo u parlamentu, na što se Plenković zadovoljno smješka i srdačno zahvaljuje, kao i svaka debela guska kad joj mašću mažu vrat.
>Beck: Primorčeva sloga pod teškom paljbom Milanovićeva karaktera
Hvalisavi dribler zrendi
Onda Jandroković daje riječ nekom iz oporbe i cijeli se cirkus… pardon, ciklus ponavlja – pitanje, povreda poslovnika, opomena, omalovažavanje, višenamjenski ulizica, pitanje, povreda poslovnika, opomena, omalovažavanje, višenamjenski ulizica. Ja sam izdržao pet ili šest rundi te igre, a onda sam ugasio televizor.
Nije pomoglo jer se taj balet nastavio vrtiti u mojoj glavi pa mi se otkrilo i ono što je isprva bilo skriveno. Prvo, Plenković je vrlo dobro pripremljen – znao je svako ime svakog zastupnika i zastupnice, i svakome se obratio s poznavanjem njegova ili njezina lika i djela, što je značajan rad memorije. Drugo, HDZ-ovci brzo skupe tri opomene, nakon čega više ne smiju govoriti – predsjednik Sabora ih odstreljuje kao zečeve, a oni rado primaju metak za viši cilj; druga ekipa HDZ-ovih zastupnika ima isprintane vrlo dugačke i elaborirane izraze divljenja najdražem vođi, što ukazuje na to da je igrokaz pripremljen; ta šarada ne bi bila moguća čovjeka koji daje i oduzima riječ, Jandrokovića – on je meštar te dosadne ceremonije, krupje za HDZ-ovim stolom žetona, mlinar tog mlina koji melje sve osim divljenja prvom ministru.
Plenković suvereno vlada domom koji ga je izabrao, i svakog tko mu oponira uzme sa svojim sljedbenicima za zrende. On nije samo čelnik HDZ-a, on jest HDZ: hvalisavi dribler zrendi.
>Beck: Ne, bivši ministre, slučaj preplaćivanja opreme mediji nisu prikazali lošijim nego što jest
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.