Dr. Josip Grbac: ‘Postizborna Istra’

Umaški župnik, dr. moralne teologije i kolumnist Vjerskog informativno-kulturnog lista ‘Ladonja’ Josip Grbac, u najnovijem se broju tog mjesečnika osvrnuo na postizborno vrijeme u Istri, osobito u najvećem gradu poluotoka – Puli. U kolumni naziva ‘Postizborna Istra’ dotaknuo se i aktualnog gradonačelnika Pule Peđe Grbina. Njegovu kolumnu iz Ladonje prenosimo u cijelosti.

Istra u crvenoj boji

Gotovo nakon svakih se izbora Istra prikazuje u crvenoj boji. Valjda se želi naglasiti kako ovdje u Istri prevladava nekakvo ljevičarenje, kao da nekadašnji komunistički mentalitet nije nikada prestao dominirati na ovim prostorima.

Zanimljivo je da se i na ovim izborima vodilo više računa o tome kojoj stranci pripada neki novi načelnik ili gradonačelnik, a manje se pozornosti posvetilo pitanjima o stručnoj osposobljenosti i nekakvim ljudskim kvalitetama kandidata. Samo su se prebrojavali kandidati ovisno o tome kojoj stranci pripadaju.

A lokalni izbori trebali bi svu pozornost glasača usmjeriti na lik i djelo kandidata, dosadašnjega ili novog, imajući u vidu ne stranačku pripadnost nego dobrobit lokalne zajednice. To se i ovoga puta nije dogodilo. To što je u nekim sredinama prošao kandidat ljevice, automatski se cijela Istra oboji u crveno. Jednostavno smiješno!

>Radolović VS Miletić: U čijim će rukama biti Istra nakon 1. lipnja?

Profil istarskog čovjeka

Istra nije samo Pula, Rovinj, Pazin ili Poreč. Istra su i malena sela i općine, zaseoci, sredine koje nikada ne dolaze na svjetlo dana, ni u medijima ni na političkoj sceni. Stoga nije čudno da je izlaznost na izbore tako niska.

Istarski čovjek ne želi da se na njega gleda samo iz političko-stranačke perspektive. Povijest svjedoči o tome kako Istra nije postala jedna od najrazvijenijih regija u Hrvatskoj zahvaljujući ovoj ili onoj stranci ili partiji. Postala je takva radom i marljivošću istarskoga čovjeka. U doba raspada bivših komunističkih sustava na dvadesetak godina učinjen su u tom pogledu svojevrsne pogreške. Gotovo automatski se htjelo prilagoditi ondašnjim stranačkim interesima.

I to se uvijek ponavlja do danas. Umjesto da se Istra tretira kao regija ljudi kojima politika ne dirigira životom, nego to čine rad i zalaganje za dobrobit istarskog čovjeka. Politička ili stranačka nadmudrivanja nikada nisu privlačila istarskoga čovjeka, što ne znači da su Istrani manje nacionalno svjesni nego ljudi u drugim krajevima. To ne znači ni da su Istrani apolitični. Ali oni ne vole mahati zastavama i uzvikivati parole o domoljublju. Oni domoljublje dokazuju svojim radnim navikama i time doprinose boljitku Domovine, više nego oni koji na trgovima uzvikuju domoljubne parole, a potajno pune svoje džepove nezarađenim novcem.

>Josip Grbac: EU želi ukloniti Božić, želi ubiti i ono malo duše što je u Europi još ostala

Šarolika Istra

Istra nije isključivo ni crvena ni plava. Ona je šarolika. I to joj omogućuje da se olako ne upušta u ideološka i svjetonazorska razmimoilaženja. Ona je tradicionalno katolička zemlja, ali i humanistički otvorena za drugoga i drugačijega, njegove vrijednosti koje su i kršćanske i humanističke. Prihvaćanje drugoga i drugačijega svakako je pozitivna vrlina, ali može postati i teret. Jer taj „drugačiji“ često nastoji od Istre nametnuti stil života i djelovanja koji su strani istarskom čovjeku.

Mnogi povijesni nesporazumi u Istri i oko Istre proizišli su iz činjenice da se gotovo uvijek pokušavalo nekako Istrane „prekrstiti“ i nametnuti im stil života koji nije stil istarskog čovjeka. Istranin uglavnom ne zna „mešetariti“, tražiti rupe u zakon ili nastojati, „vezama“ i „vezicama“ ostvariti vlastiti boljitak. Zato i ima tako malo Istrana na tim odgovornim pozicijama u društvu, u Istri i na državnoj razini. Ovakva je situacija razvidna pogotovo na parlamentarnim izborima. Nadamo se da je na proteklim lokalnim izborima situacija bila barem malo drugačija.

Ostaci demagogije

Kada novi gradonačelnik najvećega grada u Istri slavodobitno izjavljuje kako ne zna zapravo što je to katolička misa, on zapravo tvrdi da ne namjerava biti gradonačelnik svih građana nego samo svojih istomišljenika. Ako si on dopušta izreći kako ponašanje blaženog kardinala Alojzija Stepinca za vrijeme rata nije bilo u redu te to ničime ne dokazuje, to je čista demagogija i ništa više. To je suprotno svim elementarnim vrijednostima demokratskoga svijeta.

Srećom, imam dojam da je to samo izolirani slučaj jer većina građana, kako u Istri, tako i u cijeloj Hrvatskoj, itekako dobro zna da je kardinal Stepinac bio nevina žrtva onih nekadašnjih istomišljenika pulskoga gradonačelnika, a možda i onih današnjih kojih doduše ima malo.

Vjerujem da je ipak velika većina izabranih načelnika i gradonačelnika, kao i članova općinskih i gradskih vijeća, drugačije razmišljanja. To je klasičan primjer kako je moguće da na važno čelno mjesto u lokalnoj samoupravi bude izabran netko tko pojma nema o povijesnim istinama, o događanjima u zemlji nakon rata, pa i u Istri, te u svom neznanju poseže za demagoškim floskulama. Nadamo se samo da je to jedan izoliran slučaj.

Izvor: narod.hr