Europski dužnosnici na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji slušaju govor američkoga potpredsjednika Jamesa Davida Vancea. Slika za pamćenje! Kamera razotkriva moćnike Staroga Kontinenta koji izrazima lica i govorom tijela otkrivaju svoju uznemirenost, paniku, negodovanje i, nadasve, dezorijentiranost. Razvidno je da im ne odgovara što slušaju, ali je jednako tako razvidno i da nemaju jasno definiranih argumenata kojima bi se mogli suprotstaviti onome što čuju. Da imaju, kamera bi nam, zasigurno, pokazala drukčiju sliku. Sve podsjeća na onu Krležinu: “(…) Europa ne zna što da počne, čega da se prihvati i kamo da zapravo krene, u stravi je pred svojim vlastitim utvarama, u protuslovlju sa svojim intimnim lažima (…).” Što je to u govoru kojeg je održao JD Vance prestravilo europske moćnike, kreatore novoga europskoga sustava vrijednosti?
Vanceova upućenost
Iščitavajući govor Jamesa Davida Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, nemoguće je ostati ravnodušan na autorovo navođenje “velikih postignuća” dosadašnje američke i europske “demokracije”.
Zadivljujuća je njegova upućenost u društvena i politička zbivanja na europskom tlu koja ne idu u prilog razvoju demokracije, na koju se čelnici našega Kontinenta često i rado pozivaju i uime koje nerijetko sankcioniraju svoje neistomišljenike. On vidi veću ugrozu Europe iznutra nego izvana: “Ono što me brine je prijetnja iznutra, povlačenje Europe od nekih njezinih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Vrlo precizno govornik navodi korake europskih čelnika koji su Europu udaljili od njezinih temeljnih vrijednosti.
Tako izražava svoju zapanjenost poništavanjem predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, o čemu je bivši europski povjerenik oduševljeno govorio na televiziji. Njega zabrinjava i činjenica da je taj isti povjerenik najavio i poništenje izbora u Njemačkoj “ako stvari ne budu išle po planu”.
Možda će vas zanimati
Pročitajte moćan govor JD Vancea kojim je posramio europske čelnike
Svojim govorom uzdrmao je europsku elitu
Demokracija se mora živjeti
Vance ne prepoznaje iskrene demokratske standarde u postupcima europskih sudova koji poništavaju izbore i u prijetnjama visokih europskih dužnosnika da će jednako učiniti s budućim izborima.
Po njemu se demokracija mora živjeti, a ne svoditi na konverzaciju o demokratskim vrijednostima. Navodi primjer iz Hladnoga rata u kojem su izgubili oni koji su “cenzurirali neistomišljenike, zatvarali crkve, koji su poništavali izbore”. Iz potpredsjednikova govora valja izdvojiti njegovo viđenje današnjeg stanja glede demokracije u Europi: “(…) Kako se pokazalo, ne možete naložiti inovativnost i kreativnost, kao što ne možete prisiliti ljude što će misliti, što će osjećati ili u što će vjerovati. I vjerujemo da su te stvari sigurno povezane. Nažalost, kad danas gledam Europu, ponekad mi baš nije jasno što se dogodilo nekima od pobjednika u Hladnom ratu.”
Vance je izvrsno prikazao mogućnost manipuliranja demokracijom
Vance je u nekoliko sličica iz europskih zemalja, ali i iz Bidenove Amerike, izvrsno prikazao mogućnost manipuliranja demokracijom. Tako spominje Bruxelles iz kojega dužnosnici Europske komisije “namjeravaju onemogućiti društvene medije tijekom građanskih nemira: u trenutku kad oni uoče što su ocijenili kao ‘sadržaj mržnje’.”
Navodi i posebno zastrašujući slučaj Engleza Adama Smitha Connera. Toga je 51-godišnjega fizioterapeuta i vojnog veterana britanska vlada proglasila krivim “za kršenje novoga vladinoga zakona koji kriminalizira tihu molitvu i druge radnje koje bi mogle utjecati na odluku osobe unutar 200 metara od ustanove za pobačaj”. Adamova je krimen što je bio udaljen od bolnice 50 metara i što je tri minute sam samcat tiho molio ne ometajući bilo koga.
Možda će vas zanimati
Osuđen zbog molitve u sebi: Tko je Britanac kojeg je Vance spomenuo u govoru?
Adam Smith-Connor postao je prvi građanin u modernoj britanskoj povijesti koji je osuđen zbog svojih misli.
Još je strašniji primjer iz Škotske. Vance navodi da je tamo građanima čije se kuće nalaze unutar tzv. “zone sigurnoga pristupa” škotska vlada podijelila pisma u kojima ih upozorava da čak i privatna molitva u njihovim domovima može biti zakonski kažnjiva. Vlada je također pozvala građane “na prijavu svih sugrađana za koje se sumnja u moguće počinjenje misaonog zločina u Britaniji i diljem Europe”.
O cenzuri
Potpredsjednik Vance osvrnuo se i na cenzuriranje društvenih mreža i medija tijekom pandemije izazvane koronavirusom. Tada je Bidenova administracija u Americi prijetila pojedincima zbog izjava da je koronavirus vjerojatno procurio iz laboratorija u Kini. Takvo javno iznošenje mišljenja pojedinih građana nazivala je “dezinformacijama” koje je i cenzurirala. Ovdje valja istaknuti govornikovu misao: “(…) ne možete osvojiti demokratski mandat cenzurirajući protivnike ili ih trpajući u zatvore. Bio to vođa oporbe, ponizna kršćanka koja moli u vlastitom domu ili novinarka koja pokušava prenijeti vijest. Niti ga možete osvojiti zanemarivanjem svoga osnovnog biračkog tijela na pitanjima poput: Tko može biti dio našeg društva?”
Masovne migracije
Veliku ugrozu kako SAD-a, tako i Europe Vance prepoznaje i u masovnim migracijama tvrdeći da su one “rezultat niza svjesnih odluka koje su donosili političari diljem Kontinenta i diljem svijeta tijekom razdoblja od jednog desetljeća”. On tvrdi da europski glasači nisu glasali za otvaranje vrata milijunima neprovjerenih migranata te da su mnogi tražitelji azila često otprije poznati policiji. To je, po njemu, glavni razlog zašto Europljani glasaju “za političke vođe koji obećavaju kraj nezakonitim migracijama “- jer se svaki od tih glasača želi osjećati sigurno i slobodno u svome domu i u svojoj domovini.
Znakovita je Vanceova poruka: ” Nema sigurnosti, duboko vjerujem, ako se bojite glasova, mišljenja i savjesti što vode vaše vlastite narode (…) Ako se bojite vlastitih glasača, Amerika ne može učiniti ništa za vas.”
Kršćanski korijeni Europe
Promišljanje Vanceova govora vratilo mi je u sjećanje misao pape Ivana Pavla II. o budućem ustavu ujedinjene Europe: “Budući europski ustav trebao bi spomenuti kršćanske korijene ovog Kontinenta. To ne bi ni u kojem smislu umanjilo sekularnu prirodu Europske unije. Naprotiv, to bi pomoglo da se Kontinent štiti od dvostruke opasnosti: ideološkog sekularizma s jedne te sektaškog integralizma s druge strane.”
Taj dalekovidni “slavenski papa”, “poljski papa” i “hodočasnik mira”, kako ga je narod nazivao, govorio je razumom čovjeka koji je dobro iskusio i svjetovni i crkveni način života. Iz njega je progovarao um čovjeka koji je obnašao ulogu vjerskoga pastira u teškim vremenima komunističke diktature u domovini mu Poljskoj.
Taj je u novije vrijeme najmlađi izabrani papa u 26 godina svoga pontifikata posjetio 130 država i obišao Zemlju 30 puta zalažući se za mir i pravo svakoga naroda na vlastitu državu, samostalnost i suverenost.
Jednim od svojih najvažnijih poslanja smatrao je promicanje međureligijskoga dijaloga zalažući se za jedinstvo kršćana i njihovu otvorenost prema drugim vjerskim zajednicama. Prvi je papa koji se molio i u sinagogi i u džamiji te propovijedao u jednoj evangeličkoj crkvi.
Taj je Papa molio oprost za strahote počinjene uime Katoličke Crkve, pomilovao je Galileja te se ispričao za zločine počinjene nad domorodcima i Židovima i javno kleknuo u Auschwitzu. Ponešto o njemu govori i činjenica da su u povodu njegove smrti Vatikanu uputili sućut Dalaj Lama, Kineska Katolička Crkva (koja inače ne prizna Vatikan), Ruska Pravoslavna Crkva, kubanske vlasti i talibani.
Europa odbila prijedlog pape Ivana Pavla II.
Tvorci europskoga ustava odbili su prihvatiti Papin prijedlog da se u Ustav unese rečenica o kršćanskim korijenima Europe. Pozvali su se na činjenicu da osim većinskih kršćana u Europi živi znatan broj ateista i agnostika te pripadnika drugih vjera (npr. muslimana u Turskoj) koji bi spominjanje kršćanstva mogli shvatiti kao pritisak na sebe.
Kada su europski tvorci Ustava odbili Papin prijedlog, oglasio se i sam Poglavar Katoličke Crkve: ” Nedopustivo je da se režu korijeni na kojima smo nikli. (…) Sveta Stolica sve podsjeća da je kršćanstvo, u svojim raznim iskazivanjima, pripomoglo oblikovanju zajedničke svijesti europskih naroda i dalo velik doprinos formiranju njihove civilizacije. Neovisno o tome konstatira li se to u službenim dokumentima ili ne, to je neporeciva povijesna istina koju povijest neće moći zaboraviti.”
Danas živimo Europu u kojoj su nam njezini čelnici/moćnici omogućili da manjina gazi većinu, da ateisti, agnostici i pripadnici manjinskih vjera raspravljaju smiju li kršćani na radnim mjestima nositi križić oko vrata, da ti isti definiraju “govor mržnje ” i određuju dvostruke kriterije u njegovu prepoznavanju, da ta manjina odlučuje tko ima pravo na javno iznošenje svoga mišljenja i na javne prosvjede, da su jedino njihove “istine” prihvatljive, da si jedino oni mogu osigurati nekažnjeno uvredljivo etiketiranje svojih neistomišljenika i u tiskovnim i u elektroničkim medijima, kao i na društvenim mrežama.
Pred agresivnošću manjina većine su sve ugroženije
Pred agresivnošću manjina većine su sve ugroženije. One strpljivo slušaju kako “progresivne” manjine “boli srce kada nedjeljom vide pred crkvom nekoliko stotina mladih koji dolaze na misu”.
Podnoseći i trpeći plodove europske “demokracije”, više ne moramo sumnjati u izjavu Ivana Pavla II.: “Nedopustivo je da se režu korijeni na kojima smo nikli.” Može li opstati stablo bez korijena?! Tko je naše korijene poklonio europskoj “demokraciji” i tako uništio niz naših drvoreda?
Uskomešanost europskih čelnika izazvana činjenicom da sadašnja Amerika inzistira na “rasporedu tereta” u očuvanju europske sigurnosti, kao i na preispitivanju europskih (i dosadašnjih američkih) demokratskih vrijednosti posve je utemeljena. Očito je došlo vrijeme novih preslagivanja svijeta, vrijeme nekrivotvorenih računa.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.