Prije nekog vremena na portalu klokanica.hr koji kažu da im je obitelj na prvom mjestu, objavljen je blog / članak “Zašto smo ponosni što imamo samo jedno dijete?”
Nažalost danas je toliko razloga neimanja djece i pobačaja da ih ne stignem sve niti pohvatati. I, iako je mnogo razloga, “protivnici” imanja djece su vrlo maštoviti i barem se potrude razmisliti i dati koliko toliko suvisao razlog zašto nemaju ili imaju samo jedno dijete. Obično to bude – imala sam jako težak porod i ne želim to proći dva puta, nemamo svoju nekretninu, nemamo sigurne poslove ili ih uopće nemamo ili samo jednostavno ne žele djecu jer žele slobodu, barem misle tako.
I naučila sam se boriti s tim razlozima; za svaki od njih imam protuargumente i rasprava bude više manje dobra. No ovo što je objavljeno na klokanici.hr je zapravo toliko strašno da sam morala pročitala nekoliko puta ne bi li shvatila što je pisac želio reći, tko je taj pisac i ono najvažnije; kome je taj grozan tekst namjenjen… Pa evo krenimo redom samo zato da vidimo što nas čeka u budućnosti, koje borbe i koja razmišljanja mladih majki.
1. Gotovo nikad ne čujem frazu “to nije fer”!
Moja obitelj broji 7 članova. Od toga petero djece i muž i ja. Za koji dan na ovaj svijet stiže i naš osmi član. Frazu “to nije fer” više koristim ja prema svom mužu i prema svojoj djeci nego djeca prema djeci. Mislim da sam time sve rekla, nažalost ne u svoju korist.
Predrasuda.
2. Imamo viška novaca!
Kao velike obitelji ili one koje imaju više od jednog djeteta nemaju za godišnji odmor, odlazak na more, odlazak na skijanje i slične stvari. Te obitelji su osuđene na siromaštvo i neimanje ničega što bi ih imalo razveselilo. Ima nas svakavih – i s jednim djetetom pa siromašni ili s devetero njih pa u financijskom blagostanju.
Predrasuda druga.
3. To jedno dijete ima profinjen ukus!
Ova točka me posebno nasmijala, jer evo ako niste znali, ako imate braću i sestre nemate profinjen ukus i sigurno nećete jesti sushi i brokulu, jer mlađi će pokvariti najstarije dijete.
Treća predrasuda.
4. Naš pas nije zanemaren!
Već dugo napominjem da su pas i mačka postali naš veliki društveni problem. Pa je tako došlo i vrijeme da se brinem što će misliti moj pas kada mu doma dovedem još jednu bebu! Postoji li psiholog za utučene i zanemarene pse?
Ovo nije predrasuda ovo je apsurd.
5. Mogu istražiti vlastite interese!
Ili u prijevodu ako imaš više od jednog djeteta sva vrata ti se zatvore.
Ja ću prva posvjedočiti da mi se sa svakim sljedećim djetetom otvara sve više i više vrata, bez nekog posebnog truda i odricanja.
Četvrta predrasuda.
6. Još uvijek možemo putovati!
Kad imas djecu e onda sigurno ne možeš putovati, zato jer…..!
Zato jer vjerojatno nemaš mjesto za psa i pasjeg psihologa pored toliko djece. Uzeo bi za put sushi ali sva ostala djeca su ti pokvarila ono savršeno prvo pa sada svi jedu samo kisele krastavce. I naprosto, nekako “nije fer” da idu svi pa je onda bolje da ne ide nitko. A i dosta ti je da slušaš da nešto “nije fer”, pa tko bi to izdržao na nekom putovanju.
Predrasuda broj 5.
7. Vožnje autom su ugodne!
Mi koji imamo više djece imamo jako neugodne vožnje jer prije nego krenemo igdje moramo napumpati gume koje mi je ispraznio sin, i dok to radim kćer mi je razbija retrovizor pa sada neću vidjeti van, malo izolir-trake čini čuda. Najmanji je izvadio svoju sjedalicu i sakrio u podrum, najmlađa kćer je prešvercala škare pa je porezala zadnje sjedalo. Kada napokon uspijem sastaviti auto i sve ih staviti u autosjedalice onda svi redom povraćaju, kakaju i pišaju, jedu krastavce, ne žele sushi, čupaju psu dlaku i izluđuju psečjeg psihologa do te mjere da na kraju iskoči iz auta.
Šesta predrasuda.
8. Biramo svoju obitelj!
Jer, evo ono što nam Bog pošalje nije dobro. Ni mlađi brat, ni ona mlađa sestra. Sve je zamjenjivo i bolje je nešto drugo. Vjerojatno i neki tamo susjed koji stvarno ne voli kisele krastavce i više se uklapa u idealnu obitelj i još k tome kao bonus ne morate se brinuti oko njega jer je on samo izabran, nasumično. Kada počne jesti kisele krastavce lako ćemo ga se odreći da ne pokvari istančan ukus našeg samo jednog djeteta.
Apsurd treći.
9. Jedino što je važno je da se naša obitelj osjeća potpuno.
Ovo je jedina točka s kojom se slažem ali bez prvih osam točaka.
Predrasuda sedma.
I tako sam došla do zaključka da ću radije od siline hormona biti “bedasta na svoj način”… da ću mobitel pospremiti u frižider, da ću pogledati sto puta na sat i još uvijek neću znati koliko je sati, da ću se derati po cijeloj kući a da na kraju neću znati zašto sam se uopće derala i na koga, da ću kupiti krivi atlas za školu i još uz to prigovarati mužu jer on prigovara meni a kojeg će moj sin izgubiti za tjedan dana. Da ću izvagati 60 g brašna umjesto 600 g (jer sam si preračunala da je 60 dag = 60 g) i čudit ću se pola sata kako mi je tako rijetko tijesto za kiflice ali na kraju će te kiflice ispasti savršene. Baciti ću prljavi veš u wc, a wc papir u perilicu za rublje. Gubit ću sve stvari čak i one koje je malo teže za izgubiti – recimo auto; zadnja dva mjeseca sam ga nebrojeno puta tražila po parkiralištima. Radije ću zaboravljati i učiniti nešto krivo jer znam da moje ”bedastoće” imaju svoj kraj sa porodom koji me očekuje i predivnim malim mirišljavim smotuljkom koji neće biti višak, koji će biti profinjen, radi kojeg će naš pas biti sretan i koji će povraćati po autu – ali ostat će mi zdrav razum, toliko zdrav da nikada neću pomišljati na ovakve predrasude i apsurde.
Mt 12,49-50
“Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
