Jugoslavenska narodna armija (JNA) bila je nositelj osvajačkog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Provodila je političke ciljeve Slobodana Miloševića. JNA i paravojne skupine s kojima je bila u savezništvu, koristeći vojne resurse socijalističke Jugoslavije, od 1991. do 1995. ubili su oko 14,000 hrvatskih građana. Od toga oko 9,000 hrvatskih branitelja. Odgovorni su za smrt 402 djece. Slobodan Milošević bio je zločinac. Vojska kojom je upravljao – JNA – bila je zločinačka.
Tomo Buzov bio je pripadnik zločinačke, osvajačke vojske
Pripadnik te, zločinačke, osvajačke vojske bio je i Tomo Buzov. Kao umirovljeni „kapetan I klase“ živio je u Beogradu. Buzov je bio Hrvat. Rođen u Kaštel Novom 1940.godine. Kad je IX korpus njegove vojske pod zapovjedništvom Ratka Mladića napadao grad Šibenik imao je 51 godinu. Sigurno je pratio kad je dva mjeseca kasnije, 15.11. s razarača jugomornarice granatiran Split. Udaljen od njegova rodnog mjesta 20-tak kilometara.
A sigurno je na srpskoj televiziji gledao i kako JNA sravnjuje Vukovar i druge hrvatske gradove sa zemljom. U vrijeme masakra u Višegradu, gradiću u BiH, udaljenom tridesetak kilometara od željezničke stanice u Štrpcima, u ljeto 1992. srpski vojnici su u jednu kuću potrpali 65 žena i djeca iz muslimanskog sela Koritnik. I tamo ih žive zapalili. Tomo Buzov tada je imao 52. godine.
Buzova su ubili vojnici koje je Armija koja ga je umirovila naoružavala
I onda se u dobi od 53 godine, putujući iz Beograda u Bar u Crnoj Gori, gdje mu je sin Darko bio na odsluženju vojnog roka u JNA, zatekao u vlaku koji su 27.2.1993. na stanici u Štrpcima zaustavili pripadnici Osvetnika, iste one jedinice koja je provela masakr u Višegradu. U vlak su ušli naoružani muškarci u uniformama i počeli izvoditi iz vlaka Muslimane. Kad su došli do kupea Tome Buzova i htjeli izvući Muslimana dobi njegovog sina, Buzov se suprotstavio. Kažu da je ubijen odmah na stanici. Njegovi su ubojice bili vojnici koje je Armija, koja ga je umirovila, godinama naoružavala, štitila omogućujući im zločine i krađu, kao dio svoje doktrine etničkog čišćenja.
Film o Buzovu “pegla” sliku o zločinačkoj JNA
Junaštvo Tome Buzova, čovjeka koji je u vlaku povukao na svoje mjesto mladića u dobi njegovog sina i umjesto njega otišao u smrt, pa da mu je to bilo jedino pošteno djelu u životu – zaslužuje 3, a ne jedan film. Doduše, za očekivati bi bilo da ga je snimila srpska kinematografija. I financirala Srbija. Kako bi popravila sliku zločinačke JNA. I pokazala da je i u JNA bilo poštenih i hrabrih ljudi.
Hrvatskim novcem prvo se trebalo snimiti 1001 film o junaštvu hrvatskih branitelja
A ako je novac hrvatskih poreznih obveznika uložen u sufinanciranje jednog filma o Buzovu, pripadniku JNA, onda je prije toga, hrvatskim novcem, trebalo snimiti 1001 film o konkretnim, junačkim djelima pripadnika Hrvatske vojske. Jer, junaštvo i žrtva za druge su kod pripadnika HV/ HVO-a bile pravilo. Dok su kod pripadnika JNA one iznimka.
Kad pripadnik HV/ HVO podnosi žrtvu za drugog, osim njegovog osobnog junaštva, to je i dio funkcioniranja i doktrine vojske kojoj pripada. Kad to radi pripadnik JNA on odstupa od onoga što su vrijednosti i način funkcioniranja njegove vojske.
Davati prostor iznimci i tako lažno ostavljati dojam da se radi o pravilu, a od pravila raditi iznimku lažno je, manipulativno i predstavlja iskrivljavanje istine o ratovima koje je JNA započela i vodila 90-ih uz pomoć srpskih paravojnih postrojbi. Koje su bile tek jedno dodatno sredstvo u rukama srbiziranog jugoslavenskog državnog i vojnog aparata.
Nije problem u Buzovu, problem je u Plenkovićevoj ministrici kulture
A ministrica kulture koja je 2018. tumačila kako je financiranje javnim novcem „Ministarstva ljubavi“ filma koji ismijava udovice hrvatskih branitelja, i njegovo prikazivanje na HRT-u – dokaz demokracije u Hrvatskoj, u 2024. se hvali sufinanciranjem 14-minutnog filma o umirovljenom pripadniku JNA, „Muškarac koji nije mogao šutjeti“. Praveći se da, kao doktorica politoloških znanosti, ne razumije važnost filmova u stvaranju istinite slike o braniteljima, Domovinskom ratu, a onda i o Hrvatskoj.
Ne, nije problem u Buzovu. On je u 53. godini života prestao šutjeti o istini.
Problem je u Plenkovićevoj ministrici kulture. Nina Obuljen Koržinek već je 25 godina u politici. Zadnjih devet godina odlučuje na kakve će se filmove trošiti novac hrvatskih poreznih obveznika.
A Obuljen Koržineki dalje, u svojoj 55. godini, prešućuje istinu. O onima koji su joj svojim junačkim djelima i domoljubljem omogućili da postane ministrica kulture u hrvatskoj državi.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.