Mostarkić Gobbo: I, što nakon inauguracije?

Dok pišem ove redove, ‘peglaju’ se zadnji detalji oko inauguracije predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Danima se naklapalo tko dolazi, tko ne dolazi i zašto te tko je svoj dolazak konačno potvrdio. Pisalo se i pričalo tko će i što pjevati, a i sam Ured predsjednika ‘doskočio’ je možebitnim ‘kontroverznim’ glazbenim izvedbama. Političari i glazbi moraju pristupiti oportunistički. U ovom slučaju, mora bit’ nešto posebno. Po Milanovićevom ukusu. Ali i politički korektno.

Na prvoj inauguraciji je to ‘nešto posebno’ bila Josipa Lisac i njezina izvedba Lijepe naše. I dok su jedni ‘rezali vene’ na osebujni umjetnički izričaj, drugi su je prozivali za oskvrnuće državne himne koju je, po mnogima, dovela do neprepoznatljivosti. U svakom slučaju, efekt je postignut, što god tko o tome mislio. Svečanost inauguracije nije zaboravljena istoga dana. Dapače. O njoj se pričalo tjednima. Prisjećalo godinama. I ponovno je bila u fokusu uoči (n)ove inauguracije, koja će Milanovića posve bezbolno otisnuti u drugi mandat.

Tko (ni)je trebao doći?

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković potvrdio je da neće doći na svečanost Milanovićeve druge prisege. Svi HDZ-ovci su usuglasili svoje stavove po tom pitanju. Zašto ih i kriviti? Zamjerili su mu činjenicu da je prošle godine ‘preuzeo kormilo’ SDP-a i, ne nudeći predsjedničku ostavku, kandidirao se za premijera. Je li on u tom trenutku bio predsjednik svih građana, ili samo te oporbene stranke?

Premijer Andrej Plenković u svojoj (sve nervoznijoj) maniri pojasnio je da ne može doći na inauguraciju nekome tko krši Ustav, a položit će prisegu na isti taj Ustav. I, eto, doznali smo ovih dana da je Plenkovićev put u Egipat, premda dogovaran godinama, ‘pao’ baš u dan Milanovićeve inauguracije. Kakav šok! Kakva ‘slučajnost’! Ono, taman i da je htio, i da se predomislio ipak doći na svečanost svoga ‘staroga političkog druga’, eto, ne može. Ne može! Morao je čovjek na put!

Ipak, bilo je i onih koji su shvatili da bi, što god privatno mislili o predsjedniku RH, bilo u najmanju ruku pristojno i korektno prihvatiti poziv na ovaj nesvakidašnji događaj. Jer, tko god što mislio o njemu kao Zoranu Milanoviću, on je ipak osoba koja stoji na vrhu institucije predsjednika države.

U prvom planu – unutarnji sukobi

I Milanović i Plenković u svojoj retorici se neumorno pozivaju na demokraciju. Zanimljivo, za vrijeme svog premijerskog mandata, Milanović, primjerice, 2014. godine nije podržao referendumsku inicijativu udruge U ime obitelji o demokratizaciji izbornog procesa.

Ono na što se oglušio i njegov pozicijski nasljednik, također je glas naroda. Naime, Plenkovićeva Vlada je četiri godine kasnije ignorirala volju građana i ‘ukrala’ referendum “Narod odlučuje”.

A narod sada, htio – ne htio (a sudeći po izbornim rezultatima – htio!) umnogome ovisi upravo o ove dvije individue. No, lijepo je podsjetiti se koliko te dvije individue uistinu cijene glasove tog istog naroda.

I 18. veljače 2025., također htjeli mi to ili ne, u prvom planu vijesti o inauguraciji nije samo Zoran Milanović. U sukobu ova dva ega, njegov ‘deklarativni neprijatelj’ Andrej svojski se potrudio da i njegova odsutnost postane tema dana (u odnosu na mnoge “ne-teme”) potegnuvši sve do Egipta.

Tako će i dalje tema broj 1 biti unutarnji politički sukobi u Republici Hrvatskoj. Točnije, njihovo produbljivanje.

Što nakon inauguracije?

A što nakon inauguracije? Pa, mogu o tome promišljati i građani, i novinari, i politički analitičari. I svi oni iz susjednih zemalja. Čak i oni ‘preko bare’.

U ova nesigurna, neizvjesna i teška politička vremena, dok sa svih strana zvecka oružje i pristižu različite i nimalo lijepe poruke, Hrvatskoj je manje nego ikada potreban unutarnji sukob.

I dok se već i djeca u vrtiću razbacuju više pravima, a manje dužnostima, čini se da se isti obrazac preslikao i na politički vrh. No, nismo u vrtiću. Nismo u pješčaniku. I tema trenutka naše realnosti nije ‘moja tata je jači od tvog’.

Ovo je država, koliko god se neki trudili proglasiti je ‘slučajnom’. I krajnji je trenutak da Milanović i Plenković počnu pristojno komunicirati. Javno. Tako im Bog pomogao.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr