Mostarkić Gobbo: Pupovac i ‘dječje igre’

“Djeca se ne bi smjela igrati slanjem poruka o tome koga treba ubiti. To nisu dječje igre!”, zavapio je Milorad Pupovac u još jednom intervjuu. Mediji u Hrvatskoj, čini se, vječno su mu naklonjeni. Nećemo u dubioze zašto je to tako. Zna se.

Milorad Pupovac, koji je u Hrvatski sabor prvi put zasjeo u njegovom 3. sazivu, u studenome 1995., bio je svojevrsni ključni faktor u vladavini Hrvatskom tijekom dugog niza godina. Dogurao je, eto, i do 11. saziva Sabora. Ipak, ovaj put ne kao dio vladajuće većine. Domovinski pokret, kao partner HDZ-a, uvjetovao je Pupovčev odnosno SDSS-ov izostanak iz vladajuće većine. No, Pupovac se s time evidentno vrlo teško miri iako je već pola mandata koalicije HDZ-DP iza nas.

Pupovac o segregaciji

Pupovac je u spomenutom intervjuu govorio, među ostalim, i o političkoj atmosferi u Hrvatskoj. On u toj atmosferi osjeća “porast radikalizma”, a problematičan mu je i položaj SDSS-a nakon isključivanja iz vladajuće većine. (Naravno, ljepše je biti u vlasti.)

Pupovac kaže da se SDSS nikome ne nudi. Ipak, smatra da je isključivanje SDSS-a iz vladajuće većine “segregacijska politika utemeljena na etničkoj, vjerskoj i političkoj pripadnosti, suprotno temeljnim vrijednostima hrvatskog ustavnog poretka”.

Duboko sam uvjerena da Pupovac stručno i izvrsno barata značenjem riječi segregacija kojom se olako razmeće u kontekstu svoje stranke i vladajućih političkih struktura u Hrvatskoj. Ta je segregacija kulminirala krajem osamdesetih u, hvala Bogu propaloj, umjetnoj tvorevini, a epilog doživjela početkom devedesetih. Tada su, upravo segregacijskim odvajanjem Hrvata od Srba, počevši od vukovarske kolone smrti nadalje, nastale Ovčara i brojna druga stratišta na koja Pupovac i njegovi stranački drugovi – žmire.

>Mostarkić Gobbo: Milorad Pupovac i dobro

Izbacivanje SDSS-a iz većine

Pupovac je u novom intervjuu poručio da će “SDSS nastaviti govoriti protiv mržnje, segregacije i radikalizacije, u obranu ustavnih vrijednosti, manjinskih prava i Hrvatske u kojoj nitko ne smije biti ugrožen zato što je drugačiji”.

Reklo bi se da je čika Milorad prespavao jedan dio novije hrvatske povijesti. Barem one krvave devedesete u kojima su njegovi istomišljenici vodili velikosrpsku politiku od koje se on sam nikad nije javno i jasno distancirao. Štoviše, rado je viđen gost istočnih medija, osobito o obljetnicama Hrvatima važnih događaja poput VRO Oluja o kojima čika Milorad ima viđenje posve suprotno većini hrvatskih građana. Ipak, čovjek je, unatoč svemu, očekivao da će participirati u hrvatskoj vlasti – valjda zauvijek.

Nije mi jasno kandidira li se za ulogu nekog lokalnog kazališta u Moravicama, među poljima lavande, ili je stvarno iznenađen i uvrijeđen što su mu pozicije poput potpredsjednika Vlade tek sjećanja.

Zar ga je, primjerice, hrvatski branitelj i logoraš Stipo Mlinarić trebao raširenih ruku dočekati kao koalicijskog partnera i istovremeno se sjećati zvuka lomljenja vlastitih kostiju iz zarobljeništva u Nišu?

>Mostarkić Gobbo: Zašto Pupovac i Šimpraga ne slave Oluju s nama?

Porast radikalizma, ZDS i Sijelo tromeđe

Gotovo se čovjek može nasmijati kad čuje da Pupovac govori o porastu radikalizma u Hrvatskoj. Stvarno?

Otkad to radikalizam raste? Od trenutka otkako SDSS nije u vlasti? Koji radikalizam? Onaj u kojemu, prema Pupovčevom shvaćanju radikalizma, pola milijuna ljudi na Hipodromu jednoglasno pjeva?

Zašto je Pupovcu radikalna pjesma Čavoglave, a ne i stih “Rodni Kninu, stari srpski grade, šta u tebi sad ustaše rade?” koji se svojevremeno orio u Strmici kod Knina, na manifestaciji “Sijelo tromeđe” na koje su nekoć pozivale i “Novosti”? Iste one “Novosti” koje sustavno, potpomognute milijunskim iznosima političkog establišmenta, blate temelje Hrvatske, njezine simbole, Domovinski rat i sve ono s čime se većina hrvatskih građana identificira.

Problem Pupovcu je “Za dom spremni!” u Bojni Čavoglave, o čemu već i ptice na grani znaju sudske presude u korist pjevača, ali pjesme o hrvatskom gradu koji se naziva srpskim, i dalje mu, čini se, ne smetaju. Ne vidjeh o tome nikakav intervju.

>Mostarkić Gobbo: Pupovcu smetaju Čavoglave, no ne i nazivanje Knina srpskim?

Pupovac i grafiti

Govoreći o grafitima s navodnim pozivima na njegovo ubojstvo, Pupovac je u novom intervjuu upozorio da “takve poruke nisu bezazlene provokacije. One mladima ostavljaju nasljeđe mržnje, a pripadnicima srpske zajednice oduzimaju osjećaj slobode da u Hrvatskoj budu ono što jesu”. Stvarno? Želi li se time reći da Srbi u Hrvatskoj ne mogu biti to što jesu? Što bi na to rekao jedan drugi saborski zastupnik DP-a, Predrag Mišić?

No, Pupovac jednostavno održati narativ diskriminacije, žrtve i neslobode. Kako inače opravdati stanje na računima SNV-a i njegovih medija? Smije li se postaviti pitanje ili izraziti sumnja o stvarnim autorima grafita kojih sad odjednom, eto, ima kao u priči? Zar baš sva djeca u Hrvatskoj imaju nešto protiv Milorada Pupovca i svuda pišu njegovo ime?!

“Djeca se ne bi smjela igrati slanjem poruka o tome koga treba ubiti”, kaže Pupovac. Ali, očito su smjela biti ubijana. Četiri stotine hrvatske djece ubijene u Domovinskom ratu Miloradu Pupovcu još nisu prešle preko usana. No, to je “ne-tema”. Sjajan izraz koji je naučio sjedeći u vrhu države koju voli “na svoj način”.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr