Prof. Marušić: Zašto je Tonino Picula Srbima najljući ustaša?

Bezbroj je primjera kako Srbi o Hrvatima govore da su ustaše. Navest ću samo tri, koji nisu sporni, a jako su ilustrativni. Najbolji i najpoučniji je primjer Tonina Picule. Vidjet ćemo da on, u svojem uljuđenom i mirnom liku, ujedinjuje tri osnovna srpska razloga da sve Hrvate nazivaju ustašama.

Tri primjera

Prvi primjer govor Aleksanda Vučića u Glini 20. ožujka 1995. kad je jadnim, siromašnim i uplašenim Srbima iz toga kraja čvrsto obećavao da „ustaška vlast više nikad neće stupiti u Glinu“. I nije, sve do kolovoza te godine.

Drugi primjer je je nedavna objeda srbijanske premijerke Ane Brnabić hrvatskog ministra gospodarstva Ante Šušnjara da je ustaš. No Šušnjar se ne može usporediti s trećim primjerom, onim Tonina Picule.

Treći primjer, Tonino Picula je 22. listopada 2024. imenovan stalnim izvjestiteljem Europskog parlamenta za Srbiju i otad je u Srbiji neprijeporni ljuti ustaša. To je uvjerenje definitivno zapečatila činjenica da je on i hrvatski branitelj. Treba li reći ono što svi znaju – da se u slučaju Tonina Picule radi o pristojnom čovjeku, članu Socijaldemokratska partije (SDP) Hrvatske, dakle bivšem, dakle i sadašnjem komunistu, da je ugodan i pametan u nastupu i da nikad nikoga nije uvrijedio niti za koga rekao ružnu riječ. Komunisti su svoju odbojnost prema ustašama višestruko dokazali, navlastito nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, s toga se drže i danas. Ako je Tonino Picula ustaša, onda su stvarno svi Hrvati ustaše, uključivši i sve one koji se najžešće „opiru ustašizaciji Hrvatske“, jer za svoju politiku ne mogu smisliti ništa bolje nego da se svim snagama bore protiv nepostojećih ustaša(https://share.google/BZ3TJ0XezKWALXrE1).

> ‘Ustaša’ Picula uzrujao Srbe: Pogledajte kako su dočekali vijest o njegovoj novoj funkciji

Tri razloga

Proširenost srpske opsesije da Hrvate nazivaju ustašama tolika je da ipak treba začuditi svakog normalnog čovjeka, iole upućenog u političku povijest i sadašnjost. Jer je to netočno, glupo i bezobrazno. Ta opsesija proistječe iz uvjerenja Srba da su Hrvati štokavci Srbi i da se Srbija mora proširiti do crte Virovitica–Ogulin–Karlovac– Karlobag. Budući da su ustaše pokušale stvoriti samostalnu hrvatsku državu, Srbe su jako uznemirili, naljutili ali i poplašili. Zato su pobijeni, a onda im je natovaren mit o nezamislivim zločinima, poput priče o starcu Vukašinu. Tako je stvorena shema sprječavanja i napadanja svake pomisli na hrvatsku samostalnost – od Hrvatskog proljeća preko Domovinskog rata do Tonina Picule.

Mit o Hrvatima ustašama održava se zbog tri razloga.

1) Vojni porazi

Ako ne računamo četničke pokolje hrvatskih civila, srpski četnici su u pravim bitkama od Hrvatskih oružanih snaga (HOS) Nezavisne države Hrvatske (NDH) u Drugom svjetskom ratu doživjeli teške poraze. Među njima se ističu dvije bitke, pohod Crne legije Jure Bobana na Drinu u proljeće 1942. i zastrašujući poraz četnika na Lijevča polju kraj Banje Luke 1945.

U tijeku Francetićeva zauzimanja Drine u području Višegrada, između ostalog je nestala (poražena i raspala se) Dobrovoljačka vojska Jugoslavije od oko 7 000 četnika. Zato se ustaše prikazuju u crnim odorama, iako su oni službeno imali smeđe, a samo je Francetićeva „legija“ imala crne.

Bitka na Lijevča polju odigrala se od 30. ožujka do 8. travnja 1945. i tada je HOS, pod zapovjedništvom generala Vladimira Metikoša, teško porazio četnike. Ubijeno je oko 7 000 četnika, 5 000 se predalo (među njima i 1 500 koljača iz Podrinja vojvode Pavla Đurišića), a 5 000 je prešlo je na hrvatsku stranu. Vjerujem da to zna malo čitatelja, jer se to tajilo i taji se i danas. Ali samo Hrvatima. Srbi to znaju i ne prestaju se ljutiti.

2) Sramoćenje s ciljem nanošenja političke štete

Opasna propaganda protiv osamostaljenja Hrvatske blaćenjem Hrvata počela je već u lipnju 1941, tzv. Valerijanovim memorandumom. Njega je opisao splitski povjesničar Stjepan Lozo u knjizi Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima (Split: Naklada Bošković, 2017.) i tu bi knjigu trebali pročitati svi odrasli Hrvati. Srbi su, jednostavno, izmišljali strašne zločine ustaša nad Srbima i kao službena izvješća Srpske pravoslavne Crkve slali ih jugoslavenskoj (u biti srpskoj) vladi u London. Tamo su oni prevođeni na engleski i šireni po svijetu. Budući da su bili uredno složeni i došli od najviših autoriteta (npr. kralja u egzilu), a od NDH nije bilo ni glasa, te su laži na Zapadu postale – povijest. Tih izvješća i drugih laži napisano je mnogo, pretvoreni su u knjige i druge oblike propagande i ušle u enciklopedije i udžbenike.

Na Zapadu se i danas citiraju kao istina, jer hrvatski povjesničari ne objavljuju u časopisima na engleskom jeziku koji se u svijetu smatraju pouzdanim, ni u knjigama izdavača međunarodne razine. Srbi to rade i danas, primjerice za Bljesak i Oluju. Tim se lažima, na žalost, služe i hrvatski Orjunaši i drugi nesretnici zbog slobodne, samostalne i demokratske Republike Hrvatske.
Budući da Hrvati, priznali to ili ne, znaju istinu, danas Srbi pokušavaju te laži ugurati pod holokaust. No Židovi su previše pametni da to ne bi shvatili. Ta ih politika jako vrijeđa.

3) Opća mržnja i ljubomora

Na temelju sustava protuhrvatskih laži, koje stalno propagiraju srbijanske vlasti, većina intelektualaca, a time i medija, u Srbiji vlada zastrašujuća mržnja prema Hrvatima i Hrvatskoj. Naravno, ima tamo i poštenih i dobrih ljudi koji ne mrze Hrvate i Hrvatsku, ali samo zbog svoje dobrote, jer i oni vjeruju u te laži, primjerice da je u Jasenovcu „ubijeno 700 000 pa i više ljudi, pretežno Srba“.

Opću mržnju i ljubomoru na Hrvatsku i Hrvate pojačava i činjenica da od velike hrvatske pobjede u Domovinskom ratu i osamostaljenja, Hrvatska sjajno napreduje. To pokazuje standard življenja, nebrojeni infrastrukturni i drugi projekti i miran i uljuđen svagdanji pa i politički život. Međunarodna priznanja u obliku priključenja NATO-u, Europskoj uniji, Schengenskom prostoru i Eurozoni (uskoro i elitnom OECD-u) za Srbiju ostaju nedostižni – upravo zbog njihova vlastitog grijeha laganja! Lagali su o svojoj i tuđoj povijesti pa su i u te laži povjerovali tako da dijelove teritorija svih susjednih država smatraju svojima. Budući da takve budalaštine ne mogu proći u ipak demokratskoj i racionalnoj Europi, okreću se Rusiji i Kini. Simbolično je i poučno njihovo aktualno naoružavanje: na ruski zrakoplov montirali su dalekometnu kinesku raketu i nazvali je „Zagrepčanka“.

Dobri čovjek Tonino Picula

To su ti ljudi koji nas, vas, nazivaju ustašama i fašistima. No možemo ih razumjeti, najbolje na primjeru dobrog čovjeka Tonina Picule, jer on, sam samcat, potpada pod sva tri gore navedena razloga zašto Srbi Hrvate nazivaju ustašama. (1) Picula ih je vojno pobijedio, (2) njihove laži o ustašama nisu spriječile da EU primi Hrvatsku u svoje članstvo, nego je (3) Europski parlament Tonina Piculu, Hrvata koji ih je osobno pobijedio, odredio da nadzire Srbiju i izvješćuje ga o stanju demokracije i ljudskih prava u toj državi. Nebo, otvori se! Pokušajte zamisliti kako im je u toj koži.

Zaključak

Kad vas netko nazove ustašom i fašistom, nemojte se ljutiti, jer je to bijedna glupost. Ta osoba zaslužuje samo sažaljenje i prezir. Ne samo da ustaše nisu bili članovi fašističkog pokreta (učlanjenje su odbili još dok su bili u emigraciji u Italiji), nego ni NDH nije bila fašistička. Bila je kolaboracionistička, ali ne drukčije nego i druge države koje su Nijemci bili okupirali. Donijela nam je tragediju, ali neuko je, zlobno i glupo pripisivati joj ono što nije bila i što nije učinila. Zaslužuje kritike, ali ne one koje se osnivaju na apsurdnim lažima. No ne smije se smetnuti s uma da su te laži nastale i traju samo zbog jednog razloga: da nestane samostalna i slobodna Hrvatska.

*Modificirano preneseno iz Marušić M. Priručnik za hrvatsku politiku. Zagreb: Medicinska Naklada; 2023.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr