Na predsjedničkim izborima u Brazilu pobijedio je konzervativni Jair Bolsonaro, kojeg i pobornici i protivnici, s oprečnim emocijama dakako, doživljavaju kao latinoameričkog Trumpa. Na lokalnim izborima u njemačkoj pokrajini Hessen, CDU je pretrpio još jedan u nizu padova i prisilio Angelu Merkel da najavi povlačenje s čelnog mjesta u stranci na stranačkom kongresu početkom prosinca, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
S Bolsonarovim izborom u Brazilu, Latinska Amerika je zaokružila politički zaokret kontinenta od lijevih političkih vodstava s globalističkom agendom prema desnima s konzervativnom, suverenističkom agendom. Ključne teme na kojima je Bolsonaro dobio izbore bile su: klijentelizam i korupcija državne administracije te porast kriminala i nesigurnosti. Prema najavama i prvim potezima, u Brazilu slijedi: povratak svjetonazorskog konzervativizma i proces demontaže klijentelistički umreženog establišmenta u svim državnim institucijama i svim društvenim sferama.
Instaliranje štićenika
Daljnji pad CDU-a na lokalnim izborima u Hessenu, koji je prinudio Angelu Merkel na povlačenje iz politike, otvara proces ubrzanih promjena na njemačkoj političkoj sceni i sukladno tome izvjesnu promjenu odnosa snaga u EU-u, koja bi mogla postati osobito vidljiva nakon izbora za EU parlament sljedećeg proljeća. Koliko god Merkel nastojala kontrolirati proces, na način da u buduće vodstvo CDU-a instalira svoje političke štićenike i tako pokuša odraditi kancelarski mandat do kraja, mali su izgledi da će u tome uspjeti.
Merkel je, naime, sa svojom politikom vođenja Njemačke i EU došla do samog zida, do razbijanja tradicionalne njemačke političke scene. To su trenuci kada se traži radikalna promjena, kada se brani opstanak. A on nije izgledan s namještenim štićenicima palog vođe. Zato nije čudno da se nakon Merkeline najave povlačenja kao njezin izvjesni nasljednik na čelu CDU-a ubrzano profilira Friedrich Merz, njezina sušta suprotnost i veliki oponent njezine politike.
Već davno prije migrantske krize se zalagao za restriktivniju politiku prema migracijama, konzervativniju financijsku i gospodarsku politiku, a oduvijek za snažnu transatlantsku orijentaciju. Zbog neslaganja s kancelarkom svojedobno se i povukao iz visoke politike i izgradio zavidnu karijeru u biznisu. A njegova pobjeda na stranačkim izborima početkom prosinca imala bi potencijal političkog pokreta, značila bi izvjesno izvanredne parlamentarne izbore u Njemačkoj i izvjestan zaokret prema neokonzervativnom pogledu na budućnost EU-a.
Bolsonarov i Merzov neokonzervativizam dijeli cijeli Atlantski ocean. Europski uglađeni konzervativac Merz nikada si ne bi dopuštao tako diskriminirajuće izjave prema ženama, gay populaciji, manjinskim grupama kao što je to u političkoj kampanji činio bivši vojnik Bolsonaro. Ali svako podneblje ima svoje specifičnosti političkog izričaja, svoje granice između dopuštenog i zabranjenog. No ono što im je zajedničko jest naglasak na sigurnosti, povratak tradicionalnim državnim i društvenim konceptima, afirmacija pravne države i pravne sigurnosti i neprijateljstvo prema filozofiji globalizma u kojoj su trgovina, profit i naddržavne strukture glavni upravljači svijetom. Latinska Amerika je pošla tim putom. Uz promjene u Njemačkoj i EU bi pošla u tom smjeru.
A Hrvatska? Simbolično ali službena Hrvatska je baš sad pošla u Kinu. Nakon što je dala javnu potporu klijentelizmu. Kao modelu kojim će nas spašavati od naše volje i nas samih.
Cijelu kolumnu pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
