Vrček: Odgoj i obrazovanje bez slobode

U današnje je vrijeme sloboda, čini se, postala idolom. Skidanje religijskih, obiteljskih i društvenih okova postalo je politički izazov, osobni uspjeh i popularni ukras modernoga, neopterećenoga i neovisnoga čovjeka. No u odgojno-obrazovnom i akademskom krajobrazu sloboda govora, na primjer, često zamuckuje. Mnoge škole, fakulteti i znanstveni instituti postali su prostori ugroženih prava, poligoni za uvježbavanje zabrana i isključivanja, skrovišta za bijeg od istine. Piše to Valerije Vrček za Glas Koncila.

(Ne)higijenski prigovor

Tako je učitelj u londonskoj osnovnoj školi izbačen s nastave jer je učenicima islamske vjere održao (pri)govor u kojem je doslovno tvrdio da je »Britanija još uvijek kršćanska zemlja«, da je »engleski kralj poglavar Anglikanske Crkve«, da je »islam manjinska religija u Britaniji« te da se »nedaleko od osnovne škole nalazi islamska škola koju mogu pohađati ako žele«. Svojim je argumentima prekinuo šestoricu muslimanskih učenika koji su u školskom umivaoniku za vrijeme odmora ritualno prali noge.

Učitelj je osuđen zbog nanošenja »emocionalnih ozljeda« iako je izgovorio samo činjenice. Prijavljen je policiji, izgubio je posao i zabranjen mu je rad s djecom. Nedavno je, nakon godine dana, prihvaćena njegova žalba na sudsku odluku o zabrani rada u školi pa je pravovjerni učitelj opet zaposlen, ali u osnovnoj školi izvan Londona. Slučaj pokazuje koliko je škola politički (ne)korektna institucija, koliko je (ne)ovisna o toleranciji i koliko su školski hodnici suženi prostori za slobodu govora.

>Vrček: Velika gužva u Zemljinoj orbiti

Filozofi protiv filozofije

Eksplicitniji i noviji primjer izgubljene orijentacije nedavna je zabrana njemačkomu profesoru da održi predavanje na njemačkom sveučilištu. Sebastian Ostritsch, profesor filozofije, trebao je na isusovačkoj Školi za filozofiju u Münchenu predstaviti svoju novu knjigu s temom »Dokazi Tome Akvinskoga o postojanju Boga nakon doba prosvjetiteljstva«. No pobunjeni su ga studenti proglasili fundamentalistom i ekstremnim desničarom, što je bio dovoljan razlog za eliminaciju njegova predavanja.

Ostritsch radi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Heidelbergu, no zbog svojih je katoličkih stajališta obilježen konzervativnim mizantropom i nacistom, čije predavanje, upozoravaju studenti, ne može završiti bez nasilja: »Ostritsch želi biti poput Charlesa Kirka, ali uvjeravamo vas – ne ćemo ga ubiti.« Studenti su uspjeli prisiliti upravu isusovačke škole da se uvede cenzura, pa nije bilo prilike provjeriti prijetnje lijevo orijentiranih studenata: »Dođite na naš fakultet, pokažite svoje zastave i svoje lice. Ukrasit ćemo zidove Ostritschovim citatima i pokazati njegovu opasnu političku agendu.«

Pandemijski alati cenzure

Patološka verzija studentskoga bojkota prikazana je, ove jeseni, na američkom sveučilištu u Utahu kada je sloboda govora Charlesa Kirka ukinuta metkom u vrat. Takvih fatalnih primjera, srećom, nema u hrvatskom akademskom prostoru. Tek je s ulaskom koronavirusa u naše društvo razotkrivena sklonost pojedinaca da se posluže alatima suspenzije, blokade, eliminacije…

Pandemijska sredstva cenzure, nažalost, još se povremeno rabe. Tako se nedavno Etičko povjerenstvo Instituta »Ruđer Bošković«, sasvim nepotrebno, ogradilo od svojega djelatnika, znanstvenika Tomislava Domazeta Loše, zbog njegovih javnih kritika upućenih »upraviteljima pandemije«. Čini se da mu nije oproštena izrečena »blasfemija« kada je cijepljenje protiv koronavirusa nazvao »molekulskim tetoviranjem«.

Lijeva etika

Takvih primjera, naravno, ima mnogo: dislokacije učitelja, ušutkavanje profesora, etiketiranje znanstvenika…Zanimljivo je da su egzekutori (akademskih) cenzura, uglavnom, ljudi lijevoga spektra vrijednosti. Lijeva orijentacija nije nužno politička kategorija, naprotiv, radi se o etičkom profilu pojedinca.

Izgubivši stvarne sadržaje, društvene teme zbog kojih su nastali, »ljevoruki« aktivisti traže svoj identitet u stajalištima oko pobačaja, migracija, spolnih (dez)orijentacija, vojnoga roka, inkluzivnosti, otvorenosti društva i braka, domoljublja… Uglavnom teme u kojima je položaj u rovu – moralno stajalište. A u rovovskom ratu ubojito je oružje »ljevičara« – cenzura. Čini se da je vrijeme pandemije za njih bilo vrijeme društvene idile: zatvaranje društva (tzv. »lockdown«), medija i znanosti, a u školama – maskirana djeca.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr