Dr. rer. nat. Tomislav Domazet Lošo, izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu Hrvatskog katoličkog sveučilišta i viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković objavio je novi videouradak u kojem komentira napade na njega koji su nastupili nakon njegova prošlog video-izlaganja o problemu mRNA cjepiva.
Prošli video objavili smo na Narodu, a možete ga pogledati u nastavku:
> Dr. rer. nat. Tomislav Domazet Lošo: mRNA cjepiva – Zašto se ignorira biologija retropozicije?
Sada objavljujemo novi video, u kojem Domazet Lošo između ostalog odgovara i prof. Ivanu Đikiću koji je nedavno gostovao kod Tihomira Dujmovića, što smo također prenijeli:
> Dr. Đikić: Tromboza od cijepljenja događa se u broju 1 na par milijuna, češća je kod zaraženi
U nastavku prenosimo novi video Tomislava Domazeta Loše.
“Dragi ljudi,
Moj zadnji video o mogućnostima ugradnje mRNA iz cjepiva u genome izazvao je veliku pozornost. Mogu reći da je ogromna većina reakcija jako pozitivna i ohrabrujuća. Naravno, ima i negativno intoniranih reakcija koje, očekivano, dolaze iz krugova bliskih pandemijskom marketingu i okultnoj pseudoznanosti.
Zbog istine u javnom i medijskom prostoru smatram da je važno dati odgovor na takve pseudoznastvene medijske uratke. Prije nego što nešto više kažem o tome, skrenuo bih pozornost i na načine medijskog djelovanja okultne pseudoznanosti.
Kada je potrebno iz medijskog prostora ukloniti neku, po pseudoznanost nepovoljnu znanstvenu činjenicu, onda se prvo priprema medijski teren pomoću friziranja, izvrtanja i falsificiranja izjava onih koji su se usudili suprotstaviti pseudoznanstvenoj laži. Tu se, naravno, koristi i obilje etiketa iz spektra termina zavjere i vakserstva. A nakon što je medijski teren pripremljen, nastupaju pravovjerni znanstvenici u službi pandemijskog marketinga.
U slučaju mog video-izlaganja primijenjen je upravo takav obrazac, a angažirali su valjda sve dostupne snage. S jedne strane djelovala je Indexova petorka, a s druge prof. Đikić. Međutim, vidljivo je da se Indexova petorka jako zapetljala u dugačkom portalskom uratku, koji je zapravo pomogao da istina još jasnije izađe na vidjelo. Slično je reagirao i prof. Đikić o čijim ću izjavama govoriti u drugom dijelu ovog videa.
Indexova petorka i trojanski konj
U dobrom dijelu portalskog uratka, Indexova petorka jednostavno ponavlja ono što sam izrekao u svom prethodnom video-predavanju. To je dobro, jer se vidi da su iz tog predavanja naučili da se mRNA molekule mogu ugraditi u genome. Do sada o tome uopće nisu pričali, a neki od njih su zajedno s cijelom mRNA vakcinologijom ponavljali neistinu da se mRNA molekule općenito ne mogu ugraditi u genome.
Znači, u susretu s činjenicama, pomakli su narativ od laži da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom, do priznanja da se ipak mogu ugraditi u genom. U navedenom portalskom uratku, Indexova petorka sama je sažela svoje osnovne teze pa ću se na njih prve osvrnuti.
U prvoj točki sažetka, pokušavaju umanjiti značaj retropozicije, odnosno ugradnje mRNA molekula u naše genome. To je, naravno, potpuno promašen pokušaj, jer je ugradnja naših mRNA molekula vrlo čest i važan tip mutagenih događaja u genomu. Moram primijetiti da Indexova petorka vjerojatno nije dobro proučila literaturu, koja je citirana u mom radu, pa zato iznose ovakve nelogičnosti.
Ponovno ih podsjećam, da, namjerno ili nenamjerno, miješaju ugradnju stranih mRNA molekula i domaćih mRNA molekula. Kao što sam objasnio u mom radu i video-predavanju ugradnja domaćih mRNA molekula čest je događaj, dok je ugradnja stranih mRNA molekula, zbog dobrih staničnih obrana, puno rjeđi događaj.
Međutim, mRNA molekule iz cjepiva ne ponašaju se kao uobičajene strane mRNA molekule. One zapravo zavaravaju stanice, jer imitiraju domaće mRNA molekule, probijaju višeslojne obrane od stranih mRNA molekula, i zbog umjetno ubačenog metiliranog pseudouracila nevidljive su intracelularnim mehanizmima koji nas brane od genomske ugradnje.
To sve zajedno upućuje da će vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva biti slična, ili možda čak i veća, od vjerojatnosti ugradnje naših domaćih mRNA molekula. Ponovno, postavljam pitanje jesu li mRNA molekule iz cjepiva zbog ovih jedinstvenih svojstava proizvod istraživanja i razvoja dvostruke namjene? Možemo reći da mRNA molekule iz cjepiva zapravo djeluju kao trojanski konj.
U drugoj točki sažetka, petorka pokušava sugerirati da mRNA molekule iz cjepiva nemaju u sebi nukelotidne sekvence koje bi učinile njihovu ugradnju u genom efikasnom. Moram reći da je to potpuno netočno, i ukazuje da im je sasvim nejasan mehanizam ugradnje mRNA molekula preko L1 elementa.
Ovo nije prvi put da neki od njih iskazuju ovakvo nesnalaženje, pa ih upućujem da bolje prouče literaturu citiranu u mom radu vezanu za ugradnju mRNA molekula preko L1 elemenata, iz koje je razvidno da je za ugradnju potrebna nukelotidna sekvenca poli-A repa. Nedvojbeno je da mRNA molekule iz cjepiva imaju poli-A rep. Uostalom, sama mRNA vakcinologija s ponosom ističe prisutnost poli-A repa u mRNA molekulama iz cjepiva.
Konačno priznanje Indexove petorke
U trećoj točki sažetka, priznaju da je ugradnja mRNA iz cjepiva moguća. Ali pokušavaju sugerirati da tako ugrađena mRNA molekula iz cjepiva ne bi imala nikakvu funkciju, jer ne bi bila eksprimirana. Iz ove njihove tvrdnje, vidi se da ne prate relevantnu znanstvenu literaturu iz evolucijske genetike. Naime, već je dugo vremena poznato da se većina ugrađenih mRNA molekula eksprimira, pa prema tome mogu imati funkcionalni značaj.
U zadnjoj točki sažetka, petorka opet priznaje da je ugradnja mRNA iz cjepiva moguća, ali sugerira da bi vjerojatnost ugradnje mRNA iz cjepiva bila manja od ugradnje naših vlastitih mRNA ili virusnih mRNA molekula. To baziraju na idejama da je koncentracija mRNA molekula iz cjepiva mala, da se mRNA iz cjepiva brzo raspada, da se ne umnaža i da ulazi u mali broj stanica.
Sve što su naveli potpuno je netočno. Koncentracija mRNA iz cjepiva je enormna, što se vidi iz činjenice da je ta količina dovoljna za reprogramiranje svake stanice našeg tijela koja ima jezgru. Upravo suprotno od onoga što tvrde, genetičkim inženjeringom namjerno je produžen životni vijek mRNA molekula iz cjepiva.
Što se tiče umnažanja mRNA molekula iz cjepiva, zaboravljaju da svaka nova primljena doza obnavlja mRNA molekule iz cjepiva u organizmu. U situaciji gdje nam prijete doživotnim cijepljenjem, mRNA molekule iz cjepiva zapravo bi mogle postati, dugoročno gledano, jedna od najviše prisutnih mRNA molekula u našem tijelu. I konačno, mRNA molekule iz cjepiva, suprotno njihovim tvrdnjama, ulaze u veliki broj stanica različitih organa, uključujući mozak, slezenu, jetru, mišićna tkiva, oči, srce i najvažnije od svega jajnike i testise. U svezi toga preporučam im da prouče izvještaje Europske agencije za lijekove.
Indexova petorka dodatno se zapetljava
Što se tiče ostalih navoda, osvrnut ću se na neke njihove zanimljivije tvrdnje.
Interesantno je da ne problematiziraju da ugradnja mRNA molekula iz cjepiva može dovesti do nastanka nasljednih genetičkih bolesti. To valjda znači da sami uviđaju ovu opasnost. S druge strane, pokušavaju umanjiti mogućnost povezanosti ugradnje mRNA molekula s tumorskim bolestima. Tu ih upućujem na činjenicu da se ugrađene mRNA molekule često pronalaze u genomima tumora. I u ovom slučaju reference mogu pronaći u mom radu.
Dvije članice Indexove petorke pribjegavaju korištenju usporedbi da bi izrazile koliko je po njihovim mišljenju mala vjerojatnost integracije mRNA molekula iz cjepiva. No, moram reći da je to ipak zaokret, jer je jedna od njih do nedavno davala po medijima pseudoznastvene izjave da mRNA molekule nikako ne mogu ući u naš genom. Izgleda da je sada promijenila mišljenje.
Posebno je zanimljivo da jedan od članova petorke primjećuje da i kod vektorskih COVID19 cjepiva, kao i kod mRNA cjepiva, postoji opasnost od ugradnje u naše genome. Mogu reći da se u mom radu nalazi referenca koja dobrim dijelom potvrđuje ove bojazni i koja upućuje na potrebu ispitivanja ugradnje vektorskih COVID19 cjepiva u genom. U ovom kontekstu, postavio bih pitanje zašto usprkos očitim rizicima genomske ugradnje kod vektorskih COVID19 cjepiva, kao što je npr. AstraZeneca, nisu napravljene studije genotoksičnosti i kancerogenosti.
Konačno, osvrnuo bih se i na izjave zadnjeg člana petorke koji se zalaže za primjenu znanstvene metode i komunikaciju znanstvenih činjenica. Kako se slažemo oko ovih postavki, postavljam mu nekoliko pitanja:
Zašto se činjenica da se mRNA molekule općenito ugrađuju u genome u potpunosti i uporno negira u mRNA vakcinologiji? Drugo, je li takvim pseudoznastvenim pristupom narušena uobičajena primjena znanstvene metodologije?
Treće, zašto mRNA vakcinologija nikada nije provjerila ni teorijski ni eksperimentalno ugrađuju li se mRNA molekule iz cjepiva u genome? Četvrto, zašto mRNA vakcinološka literatura nikada ne spominje L1 elemente? I konačno, ako je u sigurnosnom smislu sve u redu s mRNA cjepivima, zašto se proizvođači boje eksperimentalno provjeriti njihovu ugradnju u genome, odnosno provjeriti njihovu genotoksičnost i kancerogenost?
Napadi prof. Đikića
Sada dolazimo do drugog medijskog događaja kojeg želim komentirati, a to je nastup prof. Đikića u emisiji Press Klub na Z1 televiziji, koju uređuje i vodi novinar Tihomir Dujmović.
G. Dujmović kontaktirao me 29. studenog s prijedlogom da u svojoj emisiji Press Klub ugosti prof. Đikića i mene. Na taj prijedlog načelno sam pristao, ali i rekao da ću konačnu odluku donijeti u narednim danima. U međuvremenu, do mene su došle dvije bitne informacije za koje do tada nisam znao.
Prva je da je prof. Đikić, nakon moja prva dva istupa u javnosti, u premium članku Večernjeg lista pozivao Institut Ruđer Bošković da prema meni reagira, optuživši me da širim znanstvene neistine i ugrožavam zdravlje ljudi. Kako ovakvo etiketiranje, opasne klevete i pozivi na institucionalni progon od strane prof. Đikića, izlaze iz okvira znanstvenog sučeljavanja i dobre akademske prakse odlučio sam takvom čovjeku ne davati kredibilitet zajedničkim gostovanjem u emisiji.
Druga informacija koju sam saznao je da emisija Press Klub ne ide uživo. Zbog sveprisutne medijske blokade od početka sam zastupao stajalište da ću o temi mRNA cjepiva raspravljati isključivo u direktnom prijenosu, kako bi se izbjegle sve možebitne naknadne manipulacije sadržajem.
Nakon ovih spoznaja, odnosno 2. prosinca, dakle, tjedan dana prije snimanja same emisije, nazvao sam g. Dujmovića i rekao mu da zbog opasnih izjava prof. Đikića i činjenice da njegova emisija Press Klub ne ide uživo ne mogu prihvatiti njegov poziv.
Na moje neugodno iznenađenje, urednik i voditelj g. Dujmović na početku emisije Press Klub, koja je emitirana 9. prosinca, iznio je neistinu da sam u zadnji tren odustao od gostovanja. Činjenica je da poziv na gostovanje nikad nisam potvrdio, a svoju sam konačnu odluku da neću sudjelovati priopćio g. Dujmoviću tjedan dana prije snimanja emisije. Nije mi jasno zašto g. Dujmović sve ove činjenice nije izrekao u svojoj emisiji.
Iznenadni zaokret prof. Đikića
Kako se u emisiji Press Klub komentiralo moje video-predavanje, osvrnut ću se na nekoliko izjava prof. Đikića.
U prvoj reakciji na moje javne istupe — u kojima sam govorio da se mRNA molekule iz cjepiva mogu ugraditi u genome — prof. Đikić je u premium članku Večernjeg lista izjavio da ne postoje ni teorijski razlozi zašto bi mRNA iz cjepiva ulazila u genom ljudi. Međutim prof. Đikić u emisiji Press Klub iznenada mijenja priču — slično kao i Indexova petorka — i kaže da ipak postoji mala vjerojatnost da se mRNA iz cjepiva ugrade u genome.
Pretpostavljam da je do ove bitne promjene u stavu došlo nakon što je prof. Đikić pročitao moj rad i suočio se argumentima koji su u njemu izneseni. Ovo dramatično mijenja situaciju jer prof. Đikić time priznaje, svjesno ili nesvjesno, da je mRNA vakcinologija izgrađena na antievolucionističkoj i pseudoznanstvenoj neistini da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genome.
Na upit voditelja, je li istinita moja tvrdnja da proizvođači nisu nikada testirali mRNA cjepiva na ugradnju u genome i da regulatorna tijela to nisu nikada od njih tražila, prof. Đikić odgovara da je puno puta testirano ugrađuju li se mRNA molekule iz cjepiva u genom i izjavljuje da postoji puno referenci da to nije ostvarivo. Kako je ova njegova tvrdnja u potpunoj suprotnosti sa mRNA vakcinološkom literaturom, pozivam prof. Đikića da javno predoči radove kojima može potkrijepiti svoje tvrdnje.
Sumnjivi eksperimenti na ljudima?
Očitim pokušajem inverzije, prof. Đikić ponavlja jednu od glavnih poruka mog rada, a ta je poziv da se konačno naprave eksperimenti kojima bi se provjerilo postojanje i frekvencija ugradnje mRNA iz cjepiva u genome. Međutim, prof. Đikić ne daje objašnjenje zašto to do sada nije napravljeno, i pri tome spominje nekakve navodne eksperimente na ljudima.
Prof. Đikić vjerojatno zna da se eksperimenti na ljudima ne mogu naknadno provoditi i da je protokol takav da se prvo moraju napraviti pretklinička istraživanja na životinjama. Ta su istraživanja dužni napraviti proizvođači, a regulatorna tijela to moraju tražiti i provjeriti. Međutim, pretklinička istraživanja ugradnje mRNA iz cjepiva u genome nikada nisu napravljena, što je jasno vidljivo iz mRNA vakcinološke literature i dokumenata regulatornih agencija.
Prešućivanje dokumenata regulatornih agencija
Na upit voditelja da komentira moju tvrdnju da u dokumentima regulatornih agencija jasno stoji da genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva nije nikada testirana, prof. Đikić izbjegava jasan odgovor na pitanje i počinje govoriti o temama nepovezanim s pitanjem.
Ponavljam još jednom: svatko može provjeriti u javno dostupnim dokumentima regulatornih agencija da izrijekom stoji da mRNA cjepiva nisu testirana na genotoksičnost i kancerogenost, pa su to mogli napraviti i voditelj i prof. Đikić. Zašto to nisu učinili ne znam, ali je jasno da time sami izražavaju nepovjerenje u rad i dokumente regulatornih tijela koja su odobrila mRNA cjepiva.
U komentaru moga pitanja jesu li mRNA cjepiva možda namjerno napravljena kako bi se što lakše ugradila u naše genome i jesu li mRNA cjepiva rezultat istraživanja i razvoja dvostruke namjene, prof. Đikić opet spominje nevezane teme i zaključuje da je to lažna teza bez dokaza.
Ovdje napominjem da to nije teza nego pitanje koje traži odgovor, a postavljeno je na osnovu činjenice da sva inženjerska rješenja koja su primijenjena na mRNA molekulama povećavaju vjerojatnost ugradnje u naše genome. U konačnici, na ovo bitno pitanje prof. Đikić nije dao odgovor.
Na pitanje voditelja jesu li mRNA cjepiva zapravo genetska cjepiva, odnosno genska terapija, prof. Đikić u potpunosti izbjegava odgovor. Razlog izbjegavanja odgovora vjerojatno leži u tome, jer bi potvrdom ove činjenice, koju navodi sama mRNA vakcinološka literatura, bilo u potpunosti jasno da su se morala provesti istraživanja genotoksičnosti i kancerogenosti mRNA cjepiva. To znači da su svi efekti vezani uz genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva mogući, a prvenstveno se to odnosi na tumorske i nasljedne bolesti.
Zaključak
Na kraju mogu zaključiti su prof. Đikić i Indexova petorka priznali da se mRNA molekule iz cjepiva mogu ugraditi u genome, a činjenica je da studije ugradnje, genotoksičnosti i kancerogenosti mRNA cjepiva nisu nikada napravljene. Ovo sve ukazuje da je pod hitno potrebno zaustaviti ucjene i prisiljavanje ljudi, a osobito djece, na cijepljenje eksperimentalnim cjepivima neprovjerenim na genomsku ugradnju, genotoksičnost i kancerogenost.
Borba za istinu i našu djecu se nastavlja.
Do sljedećeg javljanja sve vas pozdravljam.
Hvala vam na pažnji i strpljenju.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa