(VIDEO) Zemlja iz koje je potekao koronavirus: Kina – komunistička država sa snažnim represivnim sustavom

Foto: Bunna Jones, flickr, Getty Images, commons.wikimedia.org

Pandemija koronavirusa pojavila se u Kini, komunističkoj državi sa snažnim represivnim sustavom koja je, čini se, neko vrijeme nakon pojave bolesti skrivala tu činjenicu od svojih građana i od svijeta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Analiza: Zašto ne možemo vjerovati kineskim vlastima kad govore o koronavirusu?

> Današnje komunističke države: Znate li na koji način Kina provodi kontrolu protoka informacija?

> Novi udar Komunističke partije na kršćane u Kini: Od njih se zahtjeva da koriste religiju kako bi ‘širili komunističke principe’

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ne mogu vjerovati koliko ljudi u medijima i u politici prikriva ulogu Kine u širenju zaraze COVID-19 virusom. Začudo, oni čak nazivaju “rasizmom” kad se kaže da koronavirus potječe iz Kine.

Ali, uobičajena je praksa imenovati bolest po mjestu njezina nastanka. Uostalom, Ebola je dobila ime po rijeci u Africi, dok je virus Zika nazvan po mjestu u Africi. Virus Zapadnog Nila dolazi s istoimene rijeke, dok je lajmska bolest dobila ime po Lymeu u Connecticutu, saveznoj državi SAD-a. (…)

Ali postoji još jedan, još bolji razlog da se Kina izdvoji kao izvor ove nesreće. Kineski komunistički čelnici skrivali su epidemiju od svog vlastitog naroda – i od svijeta – dva duga mjeseca. Za to vrijeme, kineski koronavirus dosegao je razmjere epidemije u gradu Wuhanu i njegovoj okolici. Tek nakon što je procijenjeno da je 5 milijuna ljudi napustilo Wuhan u tjednima prije Kineske (lunarne) nove godine (koja se slavi 25. siječnja) komunističke su vlasti priznale da imaju problem te su cijeli grad stavile u karantenu. Naravno, do tada su mnogi putnici i turisti proširili bolest na sve dijelove Kine i svijeta.” – pisao je nedavno Steven W. Mosher, predsjednik je Instituta za istraživanje stanovništva i autor grupe Bully of Asia: Zašto je kineski san nova prijetnja svjetskom poretku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve ovo podsjeća nas da je Kina i danas totalitarna komunistička država, u kojoj je protok informacija pod kontrolom vlasti. U nastavku smo izdvojili nekoliko važnih činjenica o Kini.

1. Povijest Kine – prešla na tržišnu ekonomiju, ali zadržala totalitarni sustav 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Komunistička partija predvođena Mao Ce-tungom dolazi na vlast u Kini 1949., nakon višegodišnjeg građanskog rata, te proglašava Narodnu Republiku Kinu. Za vrijeme diktatorskog režima Mao Ce-tunga (1954.-1959.) desetci milijuna ljudi izgubili su živote u političkim progonima te od posljedica pogrešne ekonomske politike. Samo od velike gladi do koje je došlo zbog prisilne industrijalizacije zemlje i zanemarivanja poljoprivrede, preminulo je najmanje 20,000.000 Kineza.

Godine 1989. dolazi do prosvjeda studenata koji su zahtijevali demokratske promjene. I dok se u Europi komunizam rušio, prosvjed u Kini je krvavo ugušen kada je na Tiananmenski trg u Pekingu izašla vojska i ubila 3.000 ljudi.

Kina danas više nema zatvorenu plansku ekonomiju. Od 1987. provodi reforme radi preorijentacije na tržišno gospodarstvo. Unatoč ekonomskoj snazi i poslovanju sa zapadnim zemljama, Kina je ostala pretežito siromašna zemlja s velikim regionalnim razlikama.

Položaj radnika u kineskim tvornicama, u kojima nema ni radničkih prava ni radnoga vremena, daleko je od uvjeta u slobodnom svijetu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

2. Predsjednik ima mogućnost doživotno ostati na vlasti

U ožujku 2018. kineski parlament izglasao je ustavni amandman kojim ukida ograničenje od najviše dva predsjednička mandata za jednu osobu te su time otvorili put predsjedniku Xiju Jinpingu za neograničen, doživotni ostanak na vlasti.

Renmin Ribao, službeno glasilo Komunističke partije u Kini, ranije su 2018. godine za Xija iskoristile naziv “lingxiu”, što je priznanje iz doba Mao Ce Tunga koje ima snažnije duhovne konotacije od uobičajenih termina.

3. Sve do 2015. država je restriktivnim mjerama provodila kontrolu rađanja

Kina restriktivnim mjerama provodi kontrolu rađanja. Politika jednog djeteta, koja je bila na snazi do 2015. stvorila je ogroman nesrazmjer između muškog i ženskog stanovništva. Prema tim odredbama bračni parovi u gradovima smjeli su imati samo jedno dijete, a u selima jedno ili dvoje, ako je prvo djevojčica. Oni koji su prekršili vladinu odluku snosili su kazne koje su iznosile 10 puta više od prosječnog primanja kućanstva te im je mogao biti onemogućen pristup zdravstvu i obrazovanju.

Budući da mogu imati samo jedno dijete, Kinezi nastoje da to budu dječaci, jer oni nastavljaju obiteljsku lozu, potrebni su kao radna snaga u poljoprivredi i tradicijski se sinovi brinu za roditelje u starosti. Stoga je u Kini prisutna velika stopa pobačaja djevojčica i čedomorstva već rođenih djevojčica. Posljedice su zastrašujuće: u Kini ima nekoliko desetaka milijuna muškaraca više nego žena. Zbog manjka ženskog stanovništva otmice i prodaja djevojčica postali su raširen oblik kriminala u Kini. Vlasti se ne bave istraživanjem otmica te čak sprječavaju roditelje u potrazi za djecom.

4. Kršenje vjerskih sloboda – Katolička crkva pod snažnom kontrolom države

Vjerske slobode u Kini su također ugrožene. Osobito je težak položaj Katoličke crkve. Uz Katoličku crkvu, koja je izložena snažnim progonima režima, postoji i takozvano „Kinesko katoličko domoljubno udruženje“, koja donedavno nije bilo u zajedništvu sa Svetom stolicom, a djelovalo je pod kontrolom Komunističke partije.

Kinesko domoljubno katoličko udruženje nije u zajednici s papom i djelovalo je paralelno s takozvanom „podzemnom“ Crkvom, koja se sastoji od svećenstva i laika koji su ostali vjerni papi i Crkvi u svijetu unatoč desetljećima progona, uhićenja, mučenja i ubijanja koje je nad njima izvršila država.

Godine 2018. tajnim sporazumom između Kine i pape Franje dogovoreno je privremeno rješenje ovog problema. Ugovor priznaje određena prava kineskim vlastima prilikom izbora biskupa. Rezultati dogovora već su vidljivi: dvojica kineskih biskupa po prvi su puta mogli sudjelovati na biskupskoj sinodi u Vatikanu. Istovremeno, kritičari ovog sporazuma smatraju da je riječ o nedopustivom kompromisu Crkve s komunističkim vlastima. Među njima je i nadbiskup Hong Konga, kardinal Joseph Zen Ze-kiun, koji tvrdi kako je taj dogovor „veliki korak prema uništenju stvarne Crkve u Kini.“

Vatikan je postigao taj tajni privremeni sporazum nakon mnogih pokušaja da se normaliziraju veze između Katoličke crkve i kineske vlade.

Unatoč sporazumu, u Kini se pojačao progon Crkve. Najmanje jedan biskup i nekoliko svećenika odbili su se registrirati kod kineske vlade, iako im je Vatikan to odobrio. Biskup Vincent Guo iz provincije Mindong prošle je godine pobjegao radje nego da se registrira kod vlade. Biskup Guo i dalje se skriva.

Kardinal Joseph Zen iz Hong Konga, članovi američke Komisije za ljudska prava i ugledni kršćani pozvali su papu Franju da odbaci tajni sporazum ili ga, u najmanju ruku, objavi kako bi se mogao pregledati i otkriti postoji li ili ne zahtjev da se svi katolici registriraju u Kinesko domoljubno katoličko udruženje, kao što to tvrdi vlada.

U prosincu je kardinal Zen rekao da se boji da papa legitimira raskol unutar Katoličke crkve u Kini putem kontroverznog sporazuma. Rekavši kako je trenutna papina diplomacija prema Kini bila “katastrofalna”, kardinal Zen dodao je da papa Franjo učinkovito “napušta” naslijeđe papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. u svojim odnosima s kineskom vladom i kineskim katolicima.

Početkom ove godine kineska vlada uvela je nova drakonska pravila za vjerske zajednice. Tim pravilima se od vjerskih zajednica zahtjeva da “šire principe Komunističke partije” te se njome praktički svi aspekti vjerskog života stavljaju pod kontrolu Komunističke partije. U prosincu je kršćanima koji pripadaju “kućnim crkvama” koje Vlada nije priznala naređeno da se suzdrže od javnog slavlja Božića. Isto tako, crkvama u provinciji Jiangxi naređeno je da uklone biblijske slike i križeve i zamijene ih portretima predsjednika. U nekim je područjima zabranjeno javno korištenje božićnih ukrasa.

5. Zabranjen i onemogućen Google, Youtube, Facebook…

Kina je zemlja snažne cenzure. O razini slobode protoka informacija dovoljno govori činjenica da je ondje onemogućena upotreba Googlea i Youtubea. I Facebook, najveća društvena mreža, koja ima milijarde aktivnih korisnika širom svijeta, u Kini – ne postoji. Zabranjen je kao i mnogi drugi globalni društveni mediji.

Kineska vlada kontrolira internetski sadržaj i ograničava, briše ili zabranjuje ono što smatra da nije u interesu države.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.