1. rujna 1991. Zločini agresorske srpske vojske (Daruvar): ‘Krvava nedjelja’ zapamćena među Hrvatima i Česima

Zločini agresorske srpske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.

Srpska vojska, po zapovijedi i organizaciji  Beograda i Srbije, izvršila je agresiju na Hrvatsku do tada neviđenu u Europi. Cilj je bio pripojiti veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.

Dana 1. rujna 1991. godine, zapisan je kao “Krvava daruvarska nedjelja”. Na ovaj dan, svake godine, obilježava se godišnjica oružanog napada na prigradsko naselje Doljani, pogibije policajaca PP Daruvar Eugena Lapčića, Srećka Manđinija, pripadnika ONZ-a Doljani Željka Bublića, prvog poginulog branitelja s bjelovarskog područja Tihomira Vrdoljaka, Vlade Plažanina i Tihomira Lneničeka. U napadima na Daruvar toga dana ubijen je i jedan civil.

Otmica hrvatskih policajaca – tijela nikada pronađena

Napadi na Daruvar počeli su  dana 19. kolovoza 1991. godine malobrojni pripadnici Policijske postaje Daruvar obranili su zgradu policijske postaje, kao i središte grada od napada pobunjenih domaćih Srba.

Tom prilikom su nasilno odvedeni hrvatski policajci i heroji Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki i Damir Rambousek, prvi dragovoljci koji su pristupili u pričuvni sastav policije Policijske postaje Daruvar. Njihova tijela nisu nikada pronađena i danas se vode kao nestali.

U općini Daruvar prije rata živjelo je 34,75% Hrvata i 33,47% Srba, a ostatak je pripadao na brojne nacionalne manjine, a osobito Čeha. U samom gradu živjelo je 3587 Hrvata i 3083 Srba, te 2900 ostalih. Tako je Daruvar, uz zapadnoslavonske gradove Pakrac, Grubišno Polje i Slatina sa velikim učešćem Srba (većim nego gradovi istočne Slavonije) postao jedna od meta u realizaciji ideje Velike Srbije.

Domovinski rat u području Daruvara započeo je među prvima u Hrvatskoj još 19. srpnja 1991.  god.  ubojstvom čak pet policajaca na dvije lokacije. Tada je u Purnici, općina Sirač, iz zasjede izvršen oružani napad na specijalnu policiju, a samom centru Daruvara ubijena su s leđa tri policajca hrvatske nacionalnosti.

Javna je tajna bila da su zasjeda i ubojstvo hrvatskih policajaca isplanirana je u policijskoj stanici Daruvar od strane milicajaca srpske nacionalnosti. Generalno, do sveopćeg napada Srba na Daruvar došlo je noću sa 18./19. kolovoza 1991. godine kada su pobunjeni milicajci srpske nacionalnosti napustili policijsku postaju, te zajedno s odmetnutim srbočetnicima iz pješačkog i minobacačkog oružja napali uži dio grada oko autobusnog, željezničkog kolodvora i gradske tržnice u namjeri da zauzmu policijsku stanicu.

Tom prilikom zarobljavaju policajce koje odvode na okupirano područje u mjesto Bijela. Isti ti milicajci, od kojih su se najviše isticali rukovodioci Ljubo Banjeglav, Nenad Bursač i Krsta Žarković, prije tih oružanih prepada, zajedno u suradnji s JNA iz vojarne Polom, naoružavali su srpska sela vojnim naoružanjem, kao što su vojarnu popunjavali u ljudstvu s domaćim četnicima.

Zločin u Ivanovom Selu – ubijeni Česi kao živi štit za srpsku vojsku

Ivanovo selo u blizini Daruvara je mjesto sa češkom većinom u kojem su Srbi pobili više stanovnika 1991. godine. Prve žrtve u Daruvaru su bile iz hrvatsko-češke obitelji, Ivica Ljutak i njegova petnaestogodišnja kćer Mirela što je rezultiralo pojavom velikog revolta kod Čeha protiv srpskog agresora.

Dana 20. rujna 1991 lokalni Srbi ušli su u Ivanovo Selo, između Daruvara i Grubišnog Polja, te napravili pokolj. Palili su, pljačkali i ubijali civile. Don Josip Košćak prisjeća se tih dana, piše 24sata.

Vikali su: Pope izađi, ali ja nisam htio izaći iz crkve u kojoj sam bio. Da sam izašao bio bi mrtav. Zaklan. Nažalost, nedugo nakon toga oni su zaklali čovjeka misleći da sam to ja. Samo zato što mi je bio fizički sličan, priča don Josip Košćak, župnik crkve Srca Isusova u Ivanovom Selu.

Ivica Kovačić (61) iz susjednog sela krenuo je u poštu zvati sina. Ali u Ivanovo Selo je došao krivi čas. Najprije su ga lokalni Srbi koji su upali u selo zarobili, a kad je pala srpska topovska granata među civile koje su bili postavili kao živi zid na glavnom seoskom raskrižju on se čudom spasio. No, potrčao je prema dvorištu crkve gdje su ga zamijenili za župnika, uhvatili i zaklali. Naime, bio je fizički sličan župniku. Nekoliko sati kasnije don Ivan ga je našao prerezanog vrata.

– Još su ga i upucali u glavu, u potiljak da budu sigurni da je mrtav. Ubojica se poslije hvalio da je ubio popa, kaže don Ivan.
Tog dana u Ivanovom Selu ubijeno je sedmero civila. Od topovske granate u živom zidu ubijeno je pet muškaraca, jedna baka ubijena je u ispred kuće, a Kovačić je zaklan. Mnogi su ranjeni.

Zločini u Daruvaru i okolici niti su kažnjeni niti političari govore o njima

Oslobođenjem istočnih dijelova grada Daruvara, krajem prosinca 1991, od srbočetničkih formacija, normalizirao se život u gradu, od čega je najbitnije bilo puštanje vodovoda u pogon, a koji se do tada nalazio na okupiranom području. Sve do vojnoredarstvene akcije “Bljesak” od strane četnika u više navrata bilo je ubacivanja na oslobođena područja, a od kojih je najgnjusniji upad u mjesto Vukovje i odvođenje civila u Batinjsku Rijeku  gdje je nad istima izvršeno mučenje i hladna egzekucija, prilikom čega je troje uspjelo pobjeći i preživjeti kao svjedoci zločina.

I taj slučaj, usprkos svjedocima i podnesenom kaznenom prijavom 1994. nije riješen od strane DORH-a, kao što nisu procesuirane i kaznene prijave za oružane pobunu i agresiju na Daruvar i okolicu. Izvršeni su brojni ratni zločini nad policajcima, hrvatskim vojnicima i civilima s područja bivše Daruvar, koje su sastavljene i dostavljene DORH-u još 1992. godine.