Osim snažnih i utjecajnih komunističkih snaga u republikanskoj vojsci, u ovaj sukob je bila vrlo upletena i svjetska masonerija.
Jedan od ciljeva masonerije bio je rušenje nacionalnih država, smanjenje ili čak uništenje Katoličke crkve (slučaj i svjedočanstvo svetog Kolbea), ali i uvođenje međunarodnog poretka internacionalističkog i kozmopolitskog tipa.
“En el dia de hoy, cautivo y desarmado el Ejército Rojo, han alcanzado las tropas nacionales sus ultimos objetivos militares. La guerra ha terminado.”, što znači: „Na današnji dan Crvena armija zarobljena i razoružana, nacionalne čete postigle su krajnje vojne ciljeve. Rat je završio”.
Zanimljivo je da su Sjedinjene Američke Države odmah priznale Francovu vladu tog istog dana, nakon čega je SSSR (koji je otvoreno ljudstvom, oružjem i jakom obavještajnom djelatnošću podržavao komunističke protivnike Franca) ostao jedina velika država u svijetu koja nije priznala Španjolsku. Rat je u Španjolskoj ukupno trajao 2 godine, 8 mjeseci, 2 tjedna i jedan dan. Procjenjuje se da je poginulo između više stotina tisuća ljudi.
Crveni teror u Španjolskoj – zašto se ne piše o užasnim zločinima ljevičara?
Usprkos tome što nosi neslavnu titulu autokrata ili čak diktatora, Francisco Franco spasio je Španjolsku od komunističke strahovlade i ‘crvenog terora’ koji je počeo davno prije pojave generala Franca, tvrdi Nikola Roščić.
Zločini komunista u Španjolskoj bili su, do tada u Europi neviđenih razmjera. Svjetska historiografija ih relativno olako prešućuje i o njima ne piše s obzirom da se radi o masovnim ubojstvima do tada, zaista, neviđenih razmjera.
Termin koji označava zločine komunista u Španjolskoj je poznat kao „Terror Rojo“ (Crveni teror). Taj teror uključuje ubijanje desetina tisuća nevinih civila koji nisu htjeli podržati „crveni teror“, u bilo kojem obliku i ideološkim inačicama socijalizma koje su bile dio tog strašnog rata (komunizam, anarhizam, socijalizam, republikanski socijalizam itd.).
U Španjolskoj je tijekom osam godina (1931.-1939.) ubijeno čak 13 biskupa, 4.181 svećenika i bogoslova, 2.365 redovnika, 283 časne sestre, što je najveći broj ubijenih svećenika u Europi uopće – čak više od Titovog ili Hitlerovog režima
Taj poraz svjetski komunisti i masonerija nisu nikada mogli oprostiti generalu Francu, tvrdi Nikola Roščić. Zato nisu prestali u najgorem svijetlu prikazivati španjolski rat, izostavljajući cjeloviti prikaz o uzrocima i posljedicama. Tako su uvijek prešućivali ideološku, revolucionarnu i izrazito protuvjersku osnovu oružanih sukoba u Španjolskoj.
Nikola Roščić u svojoj knjizi „Revolucije razaraju Krista“ u poglavlju „Španjolski građanski rat” (1936.-1939.) navodi da to nije bio sukob pokrajina Kastilje, Katalonije i Baskije za odcjepljenje i autonomiju, nego je to bio prevratnički pothvat nadahnut Francuskom i prvenstveno Oktobarskom revolucijom, nametnut izvana, dugoročno pripreman i ideološki usmjeren.
Masoni i njihova prevratnička uloga u svijetu
Ujedno, on navodi da radikalni liberali i antiklerikalci imaju iza sebe slobodne zidare iz lože Velikog Orijenta. Ključ za razumijevanje svih tragičnih događaja u Španjolskoj tijekom više od stotinu godina je nerazdvojivo vezan uz anticrkveno djelovanje masonerije.
Treba reći istinu da su španjolski građanski rat nametnuli britanski i francuski masoni koji su, poput Oktobarske revolucije u Rusiji, htjeli srušiti sve katoličke monarhije na zapadu Europe (što su i učinili), a na vlast su vrlo brzo došle internacionalističke komunističke, fašističke ili nacističke diktature.
Masonerija, koja se postupno uvukla u sve pore društva zapadne Europe, uspjela je javnim kampanjama, proizvodnjom i falsificiranjem dokaza izokrenuti mnoge stvari.
Nedavno, prilikom masonske afere u Hrvatskoj koja je na površinu iznijela tek mali prljavi veš ove tajne organizacije koja prožima čak i DORH i druge dijelove hrvatskog društva, sociolog Slaven Letica je na HRT-u javno pročitao masonsku zakletvu koja puno govori. Ponovit ćemo je radi čitateljstva: “Obećavam i zaklinjem se da neću nikada odati tajne slobodnog zidarstva, da neću nikoga upoznati s onim što će mi biti otkriveno pod kaznom da mi se prereže grlo, iščupa srce i jezik, pokida utroba, i da se moje tijelo raskomada, zatim zapali i pretvori u pepeo koji neka se rasprši u vjetar zbog obeščašćenja uspomene i na moju vječnu sramotu”, zakletva je koju je Letica pročitao.
“U svijetu u kojemu je sve kako vidimo u opadanju, gospodarstvo je loše, nasilje svakodnevno, gdje su ekstremističke ideologije jake i imaju svoje sljedbenike, mi masoni imamo drukčiji pogled na svijet. Masonski put je put buđenja, oslanjamo se na zajedničke vrijednosti kako bismo pokušali izgraditi bolje čovječanstvo i stvoriti jedno bolje sutra. Ono što nas povezuje je ta želja da se krene naprijed, svijest da ovakav svijet i društvo kao takvi nisu zadovoljavajući za nas, previše pitanja ostaje bez odgovora i nedostaju alati kojima bi pokušali pronaći barem mali dio odgovora na sve izazove današnjice.” (Francois Padovani, predsjednik globalne masonske asocijacije CLIPSAS, Novi list)