Na današnji dan 13. studenoga 1991., dok je međunarodna zajednica mirno gledala razaranje Vukovara i Hrvatske dajući tako „neformalnu podršku“ zločincima, skupina od 49 dobitnika Nobelove nagrade potpisala je zahtjev za zaustavljanje rata u Hrvatskoj.
Kasnije je tu peticiju potpisalo još nekoliko desetina nobelovaca tako da je ukupan broj potpisnika narastao na preko stotinu svjetskih najuglednijih osoba javnog života.
Krajem kolovoza 1991. započela je bitka za Vukovar, koja se unatoč velikom nerazmjeru u ljudstvu i tehnici neplanirano za Srbiju, JNA i njima sklone međunarodne krugove prvenstveno okupljene oko Velike Britanije, oduljila na tri dugačka ratna mjeseca. Zahvaljujući obrani grada na Dunavu tijekom opsade, oslabljen je ratni potencijal JNA, a čitava Hrvatska dobila nekoliko mjeseci za podizanje i opremanje svojih oružanih snaga na drugim bojištima.
Strašna ratna razaranja i brojne žrtve među civilima potaknule su mnoge pojedince, ali i institucije u svijetu da se aktiviraju u pokušaju zaustavljanja agresije u Hrvatskoj. Među njima su bili i brojni nobelovci.
Dok su međunarodni političari mirno i s lažnom humanošću promatrali hrvatsku tragediju razmišljajući što činiti, pokušati spašavati Jugoslaviju ili dati svakoj republici i narodu pravo na samoopredjeljenje, oni od kojih se možda nije ni očekivalo da se miješaju, progovorili su jasno i glasno.
Nekoliko dana pred konačni pad Vukovara, promatrajući kako svjetski lideri ne čine ništa da zaustave najveći zločin koji je od II. svjetskog rata zadesio Europu, 49 nobelovaca iz cijeloga svijeta 13. studenoga 1991. potpisalo je peticiju kojom se pozivaju relevantni međunarodni čimbenici da zaustave rat i nasilje.
„Nasilje i uništavanje koje se zbiva u Hrvatskoj dosegnulo je stupanj kakav u Europi nije viđen još od Drugoga svjetskoga rata. Mi ovim pozivom za mir tražimo od svih vlada, humanitarnih organizacija svih žena i muškaraca da učine sve moguće kako bi se što prije zaustavilo ubijanje u Hrvatskoj“, stoji, između ostalog, u potresnoj peticiji nobelovaca.
Tako su znanstvenici, fizičari, kemičari, matematičari iskazali svoje stavove o zločinu koji se događao puno prije i jasnije nego politički moćnici koji se vole hvaliti humanošću i ljubavi prema čovjeku.
Krik i apel nobelovaca bio je revolt intelektualaca diljem svijeta na bezumlje i ravnodušnost međunarodne zajednice na pokolj koji je bio u tijeku i koji se mogao zaustaviti.
Idejni začetnik peticije je bila hrvatska znanstvenica Greta Pifat s Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba. Ona je iskoristila svoje poznavanje tadašnje intelektualno-znanstvene scene u Europi te je pokrenula peticiju koju su, između ostalih, potpisali nobelovci: Willy Brandt, bivši njemački kancelar, anglikanski nadbiskup Desmond Tutu, nobelovac i protivnik aparthejda u Južnoj Africi, tibetanski vjerski poglavar Dalaj-lama, Vladimir Prelog, hrvatski kemičar, Linus Pauling, dvostruki nobelovac i kemičar, te mnogi drugi…
Vukovar je uskoro pao uz strašne zločine srpske vojske nad nevinim ljudima, a u sljedećim mjesecima apel za mir potpisalo je više od stotinu nobelovaca.
