Svima su nam dobro poznati velikani hrvatske historiografije kao i njihova djela. Prilikom istraživačkog rada naići ćemo na imena koja nam danas ne znače mnogo.
To nas ne smije zavarati jer se radi o osobama koje su bile poznati i aktivni znanstvenici u svoje vrijeme. Zbog društvenih, političkih ili samo vremenskih razloga njihovi radovi i djela izgubili su na važnosti.
Jedna od osoba koja je gotovo došla do ruba zaborava jest dr. Rudolf Horvat, rođen na današnji dan 1873. u Koprivnici. Radilo se o bistroj i marljivoj osobi, školovanoj u isusovaca i s jakim domoljubnim osjećajem koji će se pokazati presudnim za daljnji tijek njegova života. Za života mu je objavljeno 56 knjiga, 1200 članaka, a održao je i 2000 predavanja.
Studij povijesti i zemljopisa završio 1896. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1898. Od 1913. do 1918. studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1897.–1901.), Zemunu (1901.–02.), Petrinji (1902.–07.) i Zagrebu (1907.–16). Za vrijeme I. svjetskog rata bio je zatvoren zbog navodne protudržavne djelatnosti, a 1919. zbog sukoba sa srpskim unitaristima prijevremeno umirovljen. Jedan od osnivača Hrvatske pučke seljačke stranke (1904.) i u dva mandata zastupnik Hrvatske republikanske seljačke stranke u Beogradu (1920. i 1923). Nakon povlačenja iz politike ponovno je do umirovljenja bio profesor u Zagrebu (1926.–32.).
Stvaranjem Banovine Hrvatske Horvat je u početku bio oduševljen, ali je brzo uočio njezine nedostatke. Pokušaj ponovnog angažmana u politici nije uspio jer mu je Maček negirao pravo utemeljitelja Hrvatske pučke seljačke stranke. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske Horvat iskorištava priliku da se reaktivira kao profesor i povjesničar. Predaje na zagrebačkoj Vojničkoj akademiji,11 a 1944. imenovan je profesorom hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Potpuno se posvećuje radu, pa mu 1942. godine izlazi knjiga Hrvatska na mučilištu, u kojoj je prikazao položaj Hrvata od 1918. do 1941. godine, ali i slavno nazvao Jugoslaviju »tamnicom naroda«.
Nije propustio i predavati, pa je krajem 1944. održao svoje dvijetisućito javno predavanje. U ljeto 1945. godine optužen je i osuđen za suradnju s okupatorom, ali bez konkretne kazne. Temelj optužnice bio je njegov članak »Ljetopis Hrvatske 1918. do 1942.« u zborniku Naša domovina. Nakon žalbe zagrebačkog javnog tužitelja 1946. godine osuđen je na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od deset godina, čime je izgubio i pravo na mirovinu. Preostalu godinu života ne može više pisati i umire 25. svibnja 1947. u Zagrebu.
* Izvor: 60. godišnjica smrti povjesničara i političara Rudolfa Horvata (Goran Mihelčić)
