150 godina vjenčanica u Muzeju za umjetnost i obrt

Izložba “U dobru i zlu…/Vjenčana odjeća od 1865. do danas”, na kojoj je izloženo šezdesetak vjenčanica i vjenčanih odijela te popratnih modnih dodataka koji pokazuju kako se ta vrsta svečane odjeće mijenjala ovisno o društveno-gospodarskim prilikama i modnim trendovima, otvorena je u subotu u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt (MUO).

Broj izložaka ženske i muške odjeće proporcionalan je količini pozornosti kojoj žene i muškarci pridaju vjenčanoj odjeći – izloženo je 58 ženskih i šest muških vjenčanih odjevnih predmeta.

Tu su i modni dodaci, velovi, šeširi, tokice, svečane rukavice, cipele, popratni materijali poput pozivnica za vjenčanja i modnih časopisa, ali i donje rublje, steznici, kombinei, korzeti, žičane podsuknje, sve ono što je do trenutka prve bračne noći imalo tek ‘sporednu’ ulogu.

Izložba pokazuje razvoj vjenčanica od 19. stoljeća i formiranja građanske tradicije i razdoblja secesije kada je bijelo bilo modni imperativ.

Vjenčana moda se počela razvijati na prijelazu stoljeća do Prvog svjetskog rata, vjenčanice su postale raskošnije, ukrašavale su se ručno rađenom čipkom, perlicama i titrankama, slijedeći trendove u ženskoj modi koja je u to vrijeme doživljavala velike promjene.

Na izložbi je iz tog doba vjenčanica Matilde Hengl, rođene Gillming, supruge Vjekoslava Hengla, osječkog gradonačelnika od 1920. do 1934. godine.

U međuratnom dobu vjenčanice se rade prema večernjoj modi, četrdesetih se simulira luksuz, a dok je pedesete u svijetu obilježila glamurozna vjenčanica Grace Kelly, u Hrvatskoj na scenu dolazi socijalistički ‘new look’ u vjenčanoj modi. Šezdesete su vrijeme jednostavnosti i elegancije, a sedamdesete pluralizam i svojevrsno buntovništvo modnih izričaja – iz tih godina datiraju primjerci kratke crvene vjenčanice i ženskog baršunastog crvenog odijela.

Osamdesete su vrijeme nove romantike i pop kulture, devedesetih je jedna od najpopularnijih boja za vjenčanice bila ružičasta, a suvremeno doba diktira globalizacija, ali i svojevrsni povratak u prošlost. Unatoč svim tim promjenama, bijela i nijanse bijele, kao simboli čistoće i nevinosti buduće mladenke, kontinuirano su omiljene boje za vjenčanice.

Autorica izložbe Andrea Klobučar, viša kustosica i voditeljica Zbirke tekstila MUO, rekla je kako izložba pokazuje koliko se moda mijenjala u proteklih 150 godina i koliko je odstupala, ili pak nije, od svakodnevne odjeće.

Ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović istaknuo je kako ta izložba ne prikazuje samo lijepe haljine, već je i rezultat dugogodišnjeg rada i truda, osobito restauratorskog tima, te ozbiljan znanstveni i stručni rad. Za njega je ona najljepši način da Muzej uđe u godinu u kojoj će obilježiti 135. obljetnicu osnutka. “Vjenčanja su uvijek neki početak, pa se nadam da će to biti i početak novih 135 godina za Muzej”, rekao je, otvorivši izložbu rezanjem svadbene torte na četiri kata.

Iako se nevjeste emocionalno vežu za svoje haljine i teško rastaju od njih, u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt je 27 većinom darovanih vjenčanica. Prva je za zbirku nabavljena 1943., a nastala je u Beču 1883. i bila pod utjecajem pariške mode, naglašenog stražnjeg dijela ‘cul de Paris’. Najstariju sačuvanu bijelu vjenčanicu iz fundusa nosila je mladenka u Boki Kotorskoj, u mjestu Prčanj, negdje oko 1865.

Osim iz MUO-a, izlošci dolaze iz Muzeja grada Zagreba, privatnog vlasništva mladenki i modnih dizajnera. Među ostalim, izloženi su uratci Žuži Jelinek, Rikarda Gumzeja, Keti Balogh, Matije Vujica, Ateliera Boudoir, Đurđice Vorkapić, Roberta Severa, Igora Galaša, Borisa Pavlina, Đenise Pecotić, te inozemnih, Vere Wang, Sheri Hill i drugih.

Prijenos otvorenja mogao se pratiti i putem live streama na stranicama Muzeja, a među mnoštvom su bili zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić. Izložba će biti otvorena do 3. svibnja.