U moravskom selu Tasovice nad Dyji (danas Češka), prisjećamo se sveca koji se tu rodio 26. prosinca 1751 godine i to kao Jan Dvořák. Bio je deveto od dvanaestero djece Čeha i Njemice. Rano ostaje bez oca, te postaje pekar. Premda je htio biti svećenik, nije se mogao školovati. Prezime će zamijeniti s Hofbauer.
Gotovo kao pustinjak živio je neko vrijeme. S dvadeset i jednu godinu, počinje uz pomoć dobročinitelja, u Beču studirati bogosloviju, koju će u Rimu završiti 1784. godine. Samo godinu dana (1785. godine) nakon toga postaje redovnik redemptorist primajući ujedno i svećenički red.
Od 1787. godine počinje djelovati među varšavskim Nijemcima kao dušobrižnik, te svladavši poljski, osniva samostane redemptorista po Poljskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Rumunjskoj. U Varšavi će s prijateljem za tristo pedeset siromašnih dječaka osnovati školu, kao i gimnaziju za djevojčice. Djeci s ulice, kao i siročadi, uz misije i brigu posvetio je osobitu pažnju.
Od jutra do mraka, znale su se služiti svete Mise u crkvi svetog Benona, a ujedno se i ispovijedalo i propovijedalo na njemačkom i poljskom. 1808. godine, napušta Varšavu i djeluje u Beču, postavši omiljenim bečkim ispovjednikom i propovjednikom. Svojim temperamentom, ali i humorom, mnoge je privukao. Divni apostol Beča, uz vjernike, družio se i sa studentima i znanstvenicima, te bio prijatelj umjetnika.
Veliki štovatelj Blažene Djevice Marije, uvijek s krunicom – pokretnom knjižicom, u rukama… pružao je svima primjer, osobito mladima koje je duhovno vodio. Na današnji dan, 1820. godine, odlazi s ovog svijeta. I dok će ga papa Lav XIII. proglasiti 1888. godine blaženim, svetim će ga proglasiti papa Pio X. 1909. godine.