Jedan citat mnogo govori o Giordanu Brunu: „Molite se Bogu, da ukoliko već niste postali magarci, postanete magarci…Budale su utemeljile religiju, ceremonije, zakon, vjeru, životna pravila; najveći magarci na svijetu“.*
Giordano Bruno je tijekom cijelog života izazivao kontroverze i sukobe gdje god bi dolazio. Bio je izopćen iz katoličke, kalvinističke i evangeličke crkve, te izbačen iz mnogih škola i sveučilišta Europe. Zabilješke sa suđenja ne postoje jer ih je zaplijenio i uništio Napolen, a nije ih sakrila Crkva kako vole izmišljati mediji i dežurni “stručnjaci za mračni srednji vijek i Crkvu“!
Mit o Giordanu Brunu kao velikom znanstveniku-mučeniku građen je na jaslama dominacije englesko-protestantskih krugova, te kasnije na valu vrlo snažnog antikatolicizma, prosvjetiteljstva i Francuske revolucije te vremena nakon njih.
Giordano Bruno je predstavljen kao mudar i plemenit mučenik za znanost.
Što je u stvari istina o “velikom znanstveniku” Gordanu Brunu?
Iako je bio vrlo obrazovan i inteligentan, Giordano Bruno je tijekom svog života života često izazivao kontroverze i sukobe. Bio je izopćen iz katoličke, kalvinističke i evangeličke crkve, te izbačen iz mnogih škola i sveučilišta Europe.
Zabilješke sa suđenja ne postoje jer ih je zaplijenio i uništio Napoleon, a nije ih sakrila Crkva kako često navode “službeni mediji”.
Izopćen iz Katoličke crkve, Evangleličke Crkve i protestantske Kalvinističke crkve!
Pitanje je koliko je Giordano Bruno, ikona prosvjetiteljskog napretka i navodnog dokaza o mračnjaštvu Crkve, bio pravi znanstvenik koji vrši objektivna znanstvena istraživanja, eksperimente i promatranja. Naime, mnogi njegovi zaključci počivaju na pretpostavkama. Također, potpuna je laž da je Bruno na suđenju branio Kopernikov heliocentričan sustav.
Lutalica od redovnika dominikanca do radikalnih protestanata kalvina, Giordano Bruno je velik dio života proveo u buntovništvu, često protjerivan iz krajeva u kojima bi se našao: od kraljeva, sveučilišta, mecena, konfesija i dr. Svojim obraćenjem na kalvinizam prouzročio je nered u toj protestantskoj crkvi da je bio vrlo brzo izopćen i protjeran iz Geneve. Lutanja je nastavio predavajući po školama tadašnje Europe odakle je redovito odlazio ne svojom voljom, već zbog toga što bi bio protjeran.
Vrlo brzo se oduševio gnozom i magijom čitajući „Okultnu filozofiju“ autora Corneliusa Agrippe, te postao sljedbenik panteizma i ezoterijskih spekulacija, što ga je kasnije koštalo izopćenja i iz evangeličke crkve kojoj se priklonio u Njemačkoj.
Bruno, iako se bavio astronomijom, nije bio pravi astronom pa ga je veliki Tycho Brahe zvao „Bruno iz nule“ umjesto „Bruno iz Nole“.
Što je istina o Giordanu Brunu?
Uhićen je u Veneciji na prijavu jednog njegovog mecene kojega je naljutio i to pod optužbom za magiju i herezu. Inkvizicijski proces trajao je 7 godina. Zabilješke sa suđenja ne postoje ne zato što ih je sakrila Crkva, nego jer ih je Napoleon oduzeo i spalio. Njegov isljednik Robert Belarmin pokušavao ga je uvjeriti da se odrekne osam teza i dobije blagu zatvorsku kaznu, iako je pred građanskim sudom bio istovremeno već optužen za veleizdaju i dezerterstvo što je značilo smrtnu kaznu.
Njegova smrt nikakve veze nije imala s prihvaćanjem ili neprihvaćanjem heliocentričnog sustava, kako se često podmeće, već
Giordano Bruno nije umro jer je bio pristaša heliocentričnog sustava (jer sam nije zastupao tvrdnje o gibanju nebeskih tijela po pravilnim krivuljama) već kao teoretičar magije i hermetički filozof. Ekskomuniciran iz tri Crkve, izbačen iz sveučilišta u Parizu i Ofxordu, potjeran iz fakulteta u Napoliju i Genevi, istjeran iz brojnih europskih gradova od protestantskog sjevera do katoličkog juga, na kraju je otišao u – smrt.
Uglavnom, zastarjele i prevladane prosvjetiteljske udarne teme o Giordanu Bunu, Križarskim ratovima, Inkviziciji i Galilelu Galilei su odavno prevladane na u ozbiljnim znanstvenim krugovima, te izmaknute iz sfere ideološkog politikanstva.
Uobičajeno ritualno udaranje po srednjem vijeku, kao zaostaloj intelektualnoj pustoši u kojoj je čovječanstvo okovano praznovjerjem i potlačeno od strane slugu “Zle Stare Katoličke Crkve”, odavno više nije moderno, osim po medijima koji ne prate modernu povijesnu znanost.
*izvor: Michael Heseman: Legende, mitovi i i laži, Razotkrivanje zabluda o povijesti Crkve, Verbum 2004., str. 226.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
