Na današnji dan 18. listopada 1843. u Požegi rodio se poznati hrvatski književnik Josip Eugen Tomić. Poput Šenoe pisao je romane, osobito povijesne, a Šenou je nadživio za otprilike 25 godina. Naslijedio ga je i na mjestu dramaturga Hrvatskoga zemaljskoga kazališta (kasniji HNK). Dovršio je Šenoinu Kletvu.
Prvo objavljeno Tomićevo djelo je zbirka ljubavnih pjesama Leljinke (1865). Napisao je brojne komedije, pučke dramske igre i povijesne drame.
Prvu svoju povijesnu pripovijest Krvni pir objavio je još prije pojave Šenoe (1863.). Veći uspjeh kod publike zbog aktualne teme turske okupacije Bosne i sukob bosanskih begova sa sultanom postiže ljubavno-avanturističkim romanom Zmaj od Bosne. Suvremena tematika iz Bosne gdje Tomić, prikazujući sukob bosanskih begova sa sultanom, među prvima muslimanima ne pristupa kao neprijateljima, odnosno situaciju u Bosni ne prikazuje kao stereotipni sukob kršćanstva i islama. Roman je bio popularan i čitan i u Bosni. Stvarajući u tzv. Šenoinom dobu, Tomić se drži “šenoinske” tehnike pripovijedanja, primjerice povijesne vjerodostojnosti, ali ostaje u sjeni Šenoe. I kasniji su mu povijesni romani (Kapetanova kći, 1884; Emin-agina ljuba, 1888; Udovica, 1891; Za kralja – za dom, 1894-95) pod utjecajem Šenoe.
Nakon Šenoine smrti, dovršio je njegovu Kletvu. Pripovijetka Opančareva kći je Tomićevo vraćanje rodnoj Požegi, ponovno s ljubavnom središnjom temom. Potkraj života napisao je roman Melita (1899), usredotočen kroz glavni ženski lik, “femme fatale zmijskog pogleda”, na suvremena društvena zbivanja i problematiku, propadanje aristokracije, licemjerje visokog društva, rasipnost, egzotičnost i bigotizam. Roman je predstavljao značajnu novost na ondašnjem hrvatskom književnom “tržištu” i prvi je društveni realistički roman u hrvatskoj književnosti. Nekoć jako popularan zbog svojih povijesnih romana, da bi ga se potom često smatralo za epigona, Tomića se danas drži vrijednim upravo zbog inovativnosti Melite.
Pisao je i komedije: “Bračne ponude”, “Zatečeni ženik” te, osobito popularnu komediju “Franjo barun Trenk”.
Mnogi gradovi u Hrvatskoj, poput Varaždina, Slavonskog Broda i Požege, nose ime Josipa Eugena Tomića, a u glavnom gradu Hrvata Zagrebu dobio je u samom centru jednu od najpopularnijih ulica koja ide iz Ilice prema Uspinjači i Gornjem gradu.
