Dana 19. kolovoza 1991. komunistička vojna Kontraobavještajna služba (KOS) izvršila je dva bombaška napada u Zagrebu kojim je htjela optužiti hrvatsku vlast za dvije stvari: mržnju prema Židovima i ustaštvo.
Postavljene su bombe pred Židovsku općinu u Palmotićevoj u samom centru Zagreba i židovskom groblju na Mirogoju.
Podsjetimo se da je Hrvatska, usprkos pokrenutom postupku razdruživanja i Deklaraciji o suverenosti i samostalnosti, formalno-pravno bila još uvijek dio Jugoslavije pa je ovaj čin zapravo bio – državni komunističkih tajnih službi.
Kao i u slučaju Đureković.
Operacije “Labrador” i “Opera” su bile akcije koje su kontraobavještajne službe JNA (KOS) od 19. kolovoza 1991. provodile u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu.
Akcije su predstavljale oblik specijalnoga rata protiv Hrvatske intenzivnom promidžbom i terorističkim akcijama, a bile su dio specijalnog rata koji se vodio protiv hrvatskog naroda od 1945. pa nadalje zbog stigmatizacije i porobljavanja istog, te stavljanja Hrvata pod dominaciju komunista i velikosrba.
Glavni je cilj bio svjetskoj javnosti hrvatsku vlast i Hrvate predstaviti kao profašističku i stvoriti protuhrvatsko raspoloženje kod Židova i šire svjetske javnosti.
Operacija Opera – suradnici iz SKH-SDP?
Naziv “Opera” je bila naziv za “Odjeljenje za propagandni rat”. U ožujku i travnju 1994. Radenko Radojčić je u iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka razotkrio mrežu suradnika KOS-a JNA u SKH-SDP do 1990. Prema tvrdnjama Radojčića, navodi se veći broj osoba koje su organizirano pomagale u provođenju aktivnosti usmjerenih na sprječavanje osamostaljenja, uključivo i razoružavanje Hrvatske neposredno prije predaje vlasti demokratski izabranim predstavnicima naroda u svibnju 1990.
Prema pisanju portala direktno.hr, SDP na čelu sa Zoranom milanovićem i danas drži pod ključevima velik broj ključnih dosjea. Problem dostupnosti tim arhivama naročito je istaknuo odvjetnik ubijenog Stjepana Đurekovića Siniša Pavlović.
Kada se to poveže s pokušajima neizručivanja Perkovića i Mustača Njemačkoj od Vlade Zorana Milanovića, te čak pokušaj promjene Ustava radi istog (!) postavlja se pitanje odgovornosti SDP-a u otvaranju arhivske građe i ravjetljavanju tragike hrvatske prošlosti i njenog više nego negativnog utjecaja na vladanje Hrvatskom danas.
Pitanje arhiva, prikupljanja i otvaranja istih jedan je od glavnih razloga napada na ministra Hasanbegovića. Stoga je njegov ostanak u novoj Vladi, posebice u odjelima koji se bave arhivistikom i znanstvenom poviješću, jedan od bitnih elementata pri sastavljanju nove vlade.
Sigurno bi mnoge osobe uključene u Operu i Labradora i druge protuhrvatske aktivnosti, a koje su možda i danas slobodne i žive na teritoriju Hrvatske, opravdano našle u fokusu javnosti i istrage hrvatskih vlasti.