19. listopada 1942. Dugopolje – veliki četnički pokolj Hrvata u selu iznad Splita

Malo tko zna za veliki četnički pokolj Hrvata koji se dogodio na teritoriju NDH u Dugopolju iznad grada Splita. Zločin je počeo 2. listopada 1942. i trajao je danima. O zločinu je vlasti NDH izvjestio iz Mravinaca (Split) don Mijo Marović dana 19. listopada 1942. godine. U četničkom pokolju u Dugopolju i Kotlenicama ubijeno je 32 Hrvata na najzvjerskije moguće načine: bacanjem u vatru, kopanjem očiju na živo, razbijanjem lubanje, vađenjem srca i dr.

Četnici su ubili dječaka od 5 godina i djevojčicu od 3 godine.

 

Četiri dana po izbijanju II. svjetskog rata proglašena je NDH, no, nakon Pavelićeva Ugovora o granicama s Italijom, granica je išla po Kozjaku i silazila prema Solinu, a Klis i Dugopolje ostali su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Dugopolje i Kotlenice nalazili su se u upravnoj općini Klis, kotaru Omiš, a Koprivno u kotaru Sinj. Oba ta kotara bila su sastavni dio velike župe Cetine sa sjedištem u Omišu. Već od ljeta 1941. partizani su počeli s izvođenjem diverzija, a Talijani s represalijama. Komunisti su, zbog početnih gubitaka, morali provesti preustroj, a dugopoljski kraj našao se u IV operativnoj zoni.

Najveća zlodjela koja su tijekom II. svj. rata pogodila seljake Hrvate iz Dugopolja bila su:

15. siječnja 1942. – Talijani opkolili Dugopolje, spalili neke kuće i ubili 7 Hrvata

4. travnja 1942. – partizani ubili don Šimuna Karamana, dugopoljskog župnika

4. rujna 1942. – partizani ubili Ivana Radovana, pok. Nikole, i opljačkali mu kuću

5. rujna 1942. – partizani ubili Ivana Čipčića, pok. Mije, i opljačkali mu kuću

6. listopada 1942. – partizani kod Prosika ubili Božu Čipčića i Ivana Bana

7. i 26. rujna 1943. – Nijemci u Dugopolju zapalili 67 kuća i pobili oko 20 Hrvata

8. prosinca 1943. – partizani ubili Miju Balica Petrova.

Dugopolje i njegova okolica bili su od 25. listopada 1944. u rukama partizanskih postrojbi, a rano ujutro 26. listopada partizani su ušli u Split. Većinu Dugopoljaca preostalih u postrojbama NDH zatekla je osveta partizana i ubijanje bez milosti

No, malo tko zna za veliki četnički zločin koji se dogodio u Dugopolju, u blizini samog grada Splita, gdje je danas i izlaz s autoputa za Split. Sam zločin dogodio se 2. listopada 1942., a o njemu je vlasti NDH izvijestio iz Mravinca don Mijo Marović 19. listopada 1942. godine. U četničkom pokolju u Dugopolju ubijeno je 32 Hrvata.

 

Izvješće don Kaje Marovića o zločinima četnika nad Hrvatima u Dugopolju 2.-4. listopada 1942. godine (original)

Dne 30. rujna t. g. u 6.15 sati prošlo je preko Mravinaca više teretnih samovoza (c. 18). U prvom je bila talijanska vojska, u ostalim četnici, dok za njima je išao jedan kamion talijanske vojske. Među teretnim samovozima išlo je jedno osobno auto puno oficira. Vojska i četnici su bili naoružani puškama i strojnicama. Na prolazu kroz Mravince pjevali su: Živio ja, živio ti, živjela velika Srbija. Išli su prema Omišu. Dana 1. listopada bi izdan proglas za Dugopolje od komande talijanske vojske u Splitu, da se povrate partizani Dugopolja do 2. X t. g. na večer i da predadu oružje, u protivnom slučaju da će biti uništeno cijelo Dugopolje. Već 2. listopada jutrom krenula je talijanska vojska iz Mravinaca na Klis gdje je stiglo još vojske iz Splita za pojačanje posade. Toga dana 2. X oko 4 sata poslije podne povratili su se četnici sa talijanskom vojskom iz Omiša preko Mravinaca pjevajući: Nama Petar iz Londona piše, katolika neće biti više. Išli su preko Solina za Klis. Prilikom dolaska četnika u Klis pjevali su: Nama Petar iz Londona piše oj Hrvati nema vas više. Ljepši Petar nego Ante, oj Hrvati, jeben li Vam mater. Marširala kralja Petra garda, oj sve korak za korakom a ja junak za barjakom, boj se bije, bije za slobodu Srbije. Nevaljalo Dugopolje bit će bolje. Meni moja mama iz † ____________ piše, sinko jesi li me osvetio više.

Nakon kratkog zadržavanja na Klisu, top je ispalio tri hitca sa tvrđave na Dugopolje, a zatim su istog časa krenuli četnici sa talijanskom vojskom u Dugopolje.

Dok su četnici vršili paljenje i ubijanje ljudi, talijanska ih je vojska čuvala od eventualnoga napadaja. Cijelu su noć ostali u Dugopolju paleći kuće i ubijajući na zvjerski način ljude, odakle su u jutro krenuli prema Kotlenicama. Dne 2. X. t. g. narod je u jutro upozoren, da su četnici sa talijanskom vojskom bili u Gatima gdje su počinili strahote i masu ljudi poubijali, te da bi isti mogli doći u Dugopolje. Zato da bježe i da spašavaju što mogu dok imaju vremena. Narod se nije dao uvjeriti da bi njih mogla snaći ta nesreća. Dok su neki odmah bježali, ostali su vjerovali iz poštenja i mislili da se to odnosi samo na partizanske obitelji i nisu bježali.

Istoga je dana poslije podne potpisani ponovo upozorio Dugopoljce, da bježe bez obzira, jer se neće pitati tko si, nego će s reda ubijati i paliti koga uhvate kao u Gatima. Tada se svijet prestrašen pred opasnošću dao na bijeg napuštajući kuće i sve što su imali. Narod se nije od straha povraćao kućama, kad su oni pošli prema Kotlenicama. Dne 4. X. t. g. oko 10 sati prije podne povratili su se četnici i talijanska vojska iz Doca u Dugopolje, gdje su cijeli dan sve do pred večer nastavili paliti i ubijati ljude, plijeniti stoku, volove, ovce, konje, krmke te pljačkali živežne namirnice, vrijednosne predmete i novac. Sav je plijen istoga dana na večer doveden u Klis, odakle je sutradan dosta plijena otpravljeno u Split. Broj ovaca i koza preko 300, goveda 80 te izvjestan broj krmaka te žita, ali koliko je žita ne može se označiti, budući da je ovo sve bilo pokriveno u samovozima kada su vozili.

Dok su četnici vršili ova zvjerstva talijanska vojska je postavila borna kola, topove i postrojila se na uzvisini sela oko crkve. Dne 4. X. paljenje je počelo sa istočne i zapadne strane sela, tako da je cijelo selo bilo u dimu i plamenu, a pojedine osobe koje se se bile povratile poslije prvog paljenja, pobjegle su pred četnicima za kojima su četnici pucali iz pušaka. Dne 4. X. Dugopolje je sa željezničke stanice izgledalo kao pakao. Ništa se nije vidjelo nego plamen i gusti dim, koji se visoko dizao iz plamena. Čuo se samo životinjski glas, goveda, konja i drugog blaga koje se mučilo u vatri zapaljenih staja.

Šteta koju su četnici počinili u Dugopolju jest milijunska. Zapaljeno je 980 što većih što manjih kuća sa stajama. Zanimljivo je, da je proglas dan uvjetno, ako se partizani ne povrate, da će biti uništeno cijelo Dugopolje, a kod paljenja kuća su upravo ostale partizanske pošteđene, kao: Karduma, Macanovića, Prančića. Kuće najpoštenijih i čestitih ljudi su uništene. Isti nisu pretrpjeli ni druge materijalne štete. Šteta počinjena ne može se lako procijeniti, jer se ljudi ne povraćaju kućama, kad im je sve propalo, tako da se ne može ustanoviti koliko je kome vrijednosti u kući propalo. Kome nije zapaljena kuća, tome je opljačkana i vino proliveno. Samoga vina se računa da je propalo 25 vagona. Uz ostale kuće zapaljena je i župska kuća, koja je izgorjela sa svim što je u njoj bilo. Sve matične knjige sa župskom su propale. Prije nego su je zapalili, razlupali su kasu i odnijeli c. 10.000.- (deset hiljada) kuna i druge vrijednosti. Na dnu polja su razbili vrata kapele i Gospin kip oštetili pucajući u njega iz puške. Broj grla pojedinog blaga se ne može lako ustanoviti. Osim blaga kojeg su četnici ponijeli sobom, mnogo je toga izgorjelo u stajama, a izvjestan broj svinja ubijen iz puške i priklano po ulicama, što je sve propalo jer se pokvarilo. Poubijali su blago koje je bilo vani oko kuća, a to najviše svinje i malen broj konja. Od ubijenih bi svinja odrezali pleće i ponijeli a ostalo ostavili.

Ljudskih žrtava je do danas 32 bilo, koje su nađene.

Treba istaknuti da su stradali svi, koje su četnici našli u selu osim dvojice.

Ta dvojica su se spasili tako, da su odmah kada su četnici počeli dolaziti k njima, vikali: Mi smo uvijek bili jugoslaveni, živio kralj Petar, mi smo danas protiv ove države. Nastradali od zločinačke ruke četnika jesu: 1. Milić Marko pok. Luke r. 1874 2. Milić Luce ž. Marka r. 1881 3. Balić Grgo pok. Ante r. 1879 4. Balić Matija ž. Grge r. 1880 5. Balić Ivan pok. Ante r. 1879 6. Balić Cvita ž. Ivana r. 1864 7. Balić Stjepan pok. Andrije r. 1874 8. Radovan Toma p. Mate r. 1873 9. Radovan anica ud. p. Nikole r. 1863 10. Radošević Nikola pok. Mate r. 1870 11. Radošević Božo pok. Joze r. 1866 12. Caktaš Mijo pok. Marka r. 1879 13. Caktaš Jaka ud. Bartula r. 1870 14. Božinović Božo pok. Šimuna r. 1877 15. Rogošić Mijo pok. Ante r. 1881 16. Rogošić Božo pok. Joze r. 1868 17. Rogošić Luce ud. Mate r. 1877 18. Doždor Ante pok. Marka r. 1878 19. Perišić Mate pok. Ivana r. 1901 20. Perišić Ivan pok Ante r. 1864 21. Perišić Matija ž. Ivana (r.) 1874 22. Šimić Jela ud. Ivana (r.) 1883 23. Šimić anđa ž. Marka (r.) 1862 24. Šimić Tomaša Mijo pok. Petra r. 1862 25. Ljubišić Ivan pok. Duje 26. Radošević Jakov pok. Marka (r.) 1870 27. Ban anđa ž. Ivanova r. 1914 28. Ban Miljenko, sin Ivanov (r.) 1937 29. Ban Ana kći Ivanova (r.) 1939 30. Ban Iva ž. Pok. Mije (r.) 1885 31. Ban Kata ž. Pok. Mije (r.) 1874 32. Vukasović Ante pok. Šime (r.) 1877.

Prema gore navedenim godinama vidi se, da su ljudi koji su poginuli sve stari koji nijesu mogli bježati i nejaka djeca. Četvorica od ovih su bačeni u vatru, gdje su u najtežim mukama svršili. Sedam ih je ubijeno iz revolvera, a ostali svi su zaklani i na zvijerski način mučeni. Nekima su rasjekli lubanju, izvadili moždane, drugima živima vadili oči, muči li ih i preklali. Drugima opet vadili srce i bacali na polje. Jednome su odsjekli glavu, pa natakli glavu od krmka i postavili ga među konja i krmka koje su zaklali. Bilo ih je iznakaženih, da ih je bilo strahota gledati. Svi su pokopani 5. X. na crkvenom groblju u Dugopolju a nekoji i kasnije, kada su se pronašli.

Sav narod Dugopolja 3.200 stanovnika razbježao se je pred ovim strahotama na Dicmo, Sinj, Klis odakle se još ne vraća kući od straha. Jedan dio naroda se povratio i sklonio u kuće koje su ostale pošteđene. Veliki broj ljudi se ne misli ni vratiti, jer nema gdje da dođe ni o čem da živi. Ovaj prikaz katastrofe u Dugopolju je potpisani sastavio kao očevidac ove nesreće i po izvještaju ljudi, koji su preživjeli ove strahote.

Mravince, 19. X. 1942. Don Kajo Marović v. r.

 

Ovi zločini četnika nad Hrvatima su bili sustavno prešućivani u vrijeme Jugoslavije, a niti nakon raspada te umjetne tvorevine niti u nezavisnoj Hrvatskoj javnost nije upoznata s nizom zločina nad Hrvatima i muslimanima u NDH koji imaju obilježje genocida.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr