Na današnji dan, 19. travnja 1273. godine, održan je u Zagrebu prvi hrvatski sabor sa sačuvanim zapisnikom i zaključcima.
Tada je utvrđen i naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constitutiones (“odredbe sa zakonskom snagom”). Odluke Sabora svojim pečatom potkrepljivao je ban. Na Saboru su donesene odredbe o sudovanju, dizanju općeg ustanka (insurrectio) u obrani zemlje, porezima i ostalim javnim davanjima. Njegovi su zaključci prvi poznati i cjelovito sačuvani zaključci Sabora.
Na tom saboru sudjelovali su sabornici iz Zagrebačke, Varaždinske, Križevačke i Virovitičke županije, a sastajao se ponajviše u Križevcima, Zagrebu i Čazmi.
Ime Hrvatski sabor (Congregatio regnorum Dalmatiae et Croatiae generalis) u izvorima se prvi put pouzdano javlja oko 1350. godine. Tada je kod sela Podbrižane, koje se nalazilo južno od Benkovca u Lučkoj županiji, održana skupština (congregatio) na kojoj je plemenu Virevića potvrđena pripadnost instituciji dvanaest plemena (Nobiles duodecim generationum regni Croatie). Hrvatski sabor sastajao se u Kninu, Ninu i Bihaću, a kasnije u Topuskom i u Ripču kraj Bihaća. Saborima je predsjedao redovito herceg ili ban, a ponekad i kralj, kao Žigmund ili Matijaš Korvin.
Pored naziva iz 1273., Opći sabor čitave kraljevine Slavonije, susreće se i naziv Conventus generalis, ponekad Diaeta ili Congresus, dok se nakon 1558. sabor redovito naziva Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije.
Od 1681. godine puni je naziv, “Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije” (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae), a taj se naziv zadržao do 1918. godine i stvaranja umjetne višenacionalne tvorevine Jugoslavije.
Jugoslavija ukida rad Hrvatskog Sabora prvi puta u povijesti!
Od 1920. godine velikosrpska klika na čelu sa jugoslavenskim (srpskim) kraljem, uz podršku domaćih hrvatskih izdajnika, podržala je prestanak rada Hrvatskog sabora prvi puta nakon stoljeća djelovanja. Ugovorom o Banovini Hrvatskoj rad Sabora je trebao biti obnovljen, ali je to sprječio rat. Rad Sabora obnovljen je kratko 1942. godine nakon 24 godine stanke, a nakon rata 1945. mijenja ime u Hrvatski narodni Sabor.
Temeljem Ustava iz 1990. godine Sabor Republike Hrvatske (kako je prvotno bio naziv za Hrvatski sabor, uveden još amandmanima na Ustav SR Hrvatske 1990. godine) imao je dva doma: Zastupnički dom i Županijski dom. Sabor je još do 1992. zadržao sustav od prije definirana tri vijeća, a 1993. ustanovljen je Županijski dom kao regionalno predstavništvo u kojem je s po tri zastupnika bila predstavljena svaka županija (imao je 68 zastupnika: po tri iz svake županije i grada Zagreba, te do pet koje je mogao imenovati predsjednik republike).
Sabor je do danas mijenjao naziv još dva puta: 1997. postaje Hrvatski državni sabor (pri tom ne treba miješati naziv s Hrvatskim državnim saborom koji je postojao za vrijeme NDH), a 2000. stranka SDP sa svojim satelitima izbacuje riječ ‘državni’ i mijenja ime u Hrvatski sabor (niti HDZ to nije nikada vratio stari naziv Hrvatski državni sabor).
Konačno, ustavnim promjenama 2001. godine ukinut je Županijski dom te Hrvatski sabor postaje jednodoman (bivši “Zastupnički dom” postaje jednostavno “Hrvatski sabor”), što su mnogi razumjeli kao centralizaciju moći dvostranačja koje su predvodili HDZ i SDP.
