Site icon narod.hr

21. studenog Siniša Jovanov – mladić iz Srbije koji se pridružio vukovarskim Žutim mravima

Foto: Snimka zaslona, braniteljski-portal.hr

Legendarnoj protuoklopnoj postrojbi iz Borova naselja Žutim mravima jutro 26. rujna 1991. ni po čemu nije bilo posebno. Iz pravca Trpinje, po istoimenoj cesti, prema njima su krenuli tenkovi i transporteri JNA. Do tada su ih uništili desetke i «posao» koji se našao pred njima nije ih posebno uzbuđivao. Još jedan bio je pogođen od strane Žutih mrava. Iz tenka se nekoliko metar uvis podigao plamen.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I ovoj bi priči u tom trenutku vjerovatno došao kraj da za nišaniskim spravama uništenog tenka nije sjedio tada 24-godišnji Siniša Jovanov iz Pančeva. Nakon što je pobjegao iz tenka i sakrio se u kuću uz cestu, a dva dana kasnije predao se braniteljima Vukovara. Isti dan odlučio je uključiti se u obranu grada na hrvatskoj strani u postrojbi Žutih mrava i ostao je s njima sve dok ga JNA nije teško ranila!

“Proveo sam 2-3 dana u nekom špajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublažim žeđ, mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije par gutljaja palo na pamet da je možda otrov! Slušao sam kako Hrvati često šetaju po dvorištu i čuo sam Marića (Andriju op.) i taj mi se čovjek činio smiren i dobar… Nakon par dana odlučio sam se predati pa šta bude… Čuo sam u dvorištu kako dečki razgovaraju, u špajzu sam ostavio pušku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio… Tražio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje. Sproveli su me u štab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim ništa. Prije dolaska u Vukovar, naši su pričali kako ustaše kolju djecu, kako presjecaju kablove sa bandera i prže strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti živ u ruke ustašama…od tih priča sam se uvijek znao naježiti…ali,dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaša i da su svi vojnici zapravo dojučerašnji radnici, ratari i pošteni ljudi, pa glava mi je još na ramenima, a ni šamar nisam dobio od kad su me zarobili!

Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba, i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorište u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha, srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam ništa okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako proždrljivo trpam hranu u sebe i počeo: “Imaš dvije opcije: 1. Da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja? i 2. Da te predamo tvojima nazad?” Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: “Vi me nećete ubiti?” Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: “Rekli smo ti opcije!” Pomislio sam ako me vrate mojima, optužit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: “Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, će da ginemo zajedno!!!”

Siniša Jovanov, momak iz Pančeva bio je najbolji prijatelj pokojnog heroja Andrije Marića. Priključio se Žutim mravima i obrani Vukovara nakon što je njegov tenk pogođen te zarobljen. Priznao da su ga natjerali na napad na Vukovar i da nikad više ne bi zapucao na Hrvate.
Heroj!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Exit mobile version