Dana 25. ožujka 1995. papa Ivan Pavao II objavio je encikliku „Evangelium Vitae“ (Evanđelje Života). To je jedan od najznačajnijih dokumenata Crkve u proteklom stoljeću i bavi se ključnim pitanjima moderne civilizacije: pitanjima života i smrti.
Taj dokument, s obzirom na teme, pravi značaj dobiva upravo u današnje vrijeme kada se namjerni prekid života djeteta u utrobi majke događa tisuće puta svakog dana.
Enciklika obrađuje teme kao što su pobačaj, smrtna kazna, eksperimentiranje s ljudskim embrijima, eutanazija, samoubojstvo i zakonodavstva vezana uz ta pitanja. Rađena je četiri godine i ne daje nove doktrinalne sadržaje te se nadovezuje na dotadašnja crkvena učenja, ali daje nove naglaske, nove nakane i novi moderni stil primjeren vremenu.
Ključne teme enciklike
Pravo na život
Enciklika govori da je život nevina čovjeka nepovrediv u skladu sa Svetim Pismom, Predajom Crkve i Učiteljstvom, te da je to moralna istina. Enciklika naglašava da je izravno i namjerno ubojstvo nevinog ljudskog bića uvijek teško nemoralno djelo.
Pravo na samoobranu (i u ratu)
U slučaju rata i izravne ugroženosti života, čovjek ima pravo na samoobranu.
Smrtna kazna
Ne preporučuje se ubijanje krivca, osim u slučaju apsolutne nužnosti, što je vrlo rijetko.
Namjerni pobačaj
Enciklika ga naziva teškim i žalosnim zločinom nad životom, jer se uništava ljudsko biće toliko nevino da nevinije ne može biti.
Početak života
Život počinje od začeća i nije vlasništvo ni oca ni majke, nego je to život novog ljudskog bića. Zabranjuje se svaki čin koji dovodi do uništavanja ljudskog embrija. Papa ujedno poziva i političare da ako već ne mogu opozvati zakone o odobravanju pobačaja, neka rade na prijedlozima kojima bi se umanjili negativni učinci pobačaja na području kulture i morala. Pokusi nad ljudskim embrijima su apsolutno neprihvatljivi, ako dovode do smrti embrija, bez obzira što mogu ići u korist drugih ljudi.
Eutanazija
Enciklika i papa osuđuju eutanaziju kao tešku povredu Božjeg zakona jer se radi o namjernom ubojstvu čovjeka.
Samoubojstvo
Samoubojstvo je moralno neprihvatljivo kao i ubojstvo, zbog odbijanja ljubavi prema sebi i odreknuća dužnosti prema obitelji i zajednici kojoj se pripada.
Povrede života (sakaćenja, tjelesna i moralna mučenja)
Sve to vrijeđa ljudsko dostojanstvo, a posebno se navode izrijekom: deportacije, ropstvo, prostitucija ženama i djecom, te nehumani uvjeti rada.
Prema enciklici, peta Božja zapovijed “Ne ubij” odnosi se na: “Ne ubij nevinoga, ne ubij nevinoga u ratu, nevinoga u miru, nevinoga u majčinoj utrobi, nevinoga u posljednjoj bolesti, ne ubij nevinoga nikada i u kojem slučaju.”
Prigodom predstavljanja enciklike, Papa Ivan Pavao II. izjavio je slijedeće riječi: “Prema tome, autoritetom koji je Krist predao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke Crkve potvrđujem da je izravno i namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića uvijek teško nemoralno djelo.”
Budući da Krist nikada nije osuđivao osobe, već zla djela, tako ni papa ne osuđuje jadne žene, muževe i liječničko osoblje, već osuđuje čin pobačaja. Crkva se zalaže, da se ljudsko biće treba poštivati i braniti kao osobu od začeća i moraju mu se zajamčiti prava osobe od kojih je prvo nepovredivo pravo na život, koje ima svako nevino ljudsko stvorenje.