Poslije njegove smrti narod i braća smatrali su ga svecem i počeli javno štovati. Našeg Hrvata nazivali su „beatus Jacobus Illyricus”, iz čega je očito kako su svi znali za njegovo podrijetlo i domovinu.
Rođen je u Zadru 1400. godine. Mlad je stupio u franjevački red u samostanu svetog Franje u rodnom gradu. Nije bio svećenik. Jednom je pratio kustoda (zamjenika provincijala) na generalni kapital Reda i tako ostao u Italiji. Živio je sveto u brojnim samostanima provincije svetog Nikole Putnika (Bari).
Životopisci posebno ističu njegovu osobitu pobožnost prema Kristovoj muci i prema Blaženoj Djevici Mariji. Bio je veliki pokornik i veći dio dana je molio i razmatrao Sveto pismo, pa je više puta doživio zanos. Kao kuhar spremajući hranu za braću na sam pogled na vatru razmišljao bi o prolaznosti svijeta i paklenim mukama. Bog ga je obdario karizmama proricanja i čudesima. Poslije njegove smrti narod i braća smatrali su ga svecem i počeli javno štovati. Nazivali su ga „beatus Jacobus Illyricus”, iz čega je očito kako su svi znali za njegovo podrijetlo i domovinu.
Umro je u Bitetto, nedaleko Barija u Italiji, 27. travnja 1490. godine. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 29. prosinca 1700. Štuje se u cijelome franjevačkom redu, a papa Leon XIII. proširio je njegovo štovanje na zadarsku biskupiju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa