“Mobilizirani partizanski vojnik, nakon ulaska partizana u Dubrovnik, nalazeći se u partizanskoj jedinici na Brgatu, čuo je kako su partizani, vrativši se baš s Dakse u bazu na Brgatu, među sobom pričali da su mitraljezom pokosili mnoge Dubrovčane. Jedan od njih je rekao kako ne može zaboraviti sliku ‘padra Perice’ oko kojega su se okupili osuđenici s rukama preko očiju, a on raskrilio ruke i pjevao crkvenu pjesmu Tebe Boga hvalimo i gledao ravno u mitraljesku cijev.”
Petar Perica rodio se 27. lipnja 1881. u selu Kotišina poviše Makarske. Bio je četvrto i najmlađe dijete u obitelji Zanimljivo je spomenuti da obitelj Perica starinom potječe od slavnoga hrvatskoga plemena Kačić. Nema sumnje da je i Petar Perica znao na tragu Andrije Kačića Miošića napisati pjesme koje će narod prihvatiti i pjevati, koje će se mnogima doimati narodnima.
Naime, Petar Perica autor je pjesama odnosno stihova u pjesmama “Zdravo Djevo” i “Do nebesa nek se ori”, koje Hrvati katolici nezaobilazno pjevaju na crkvenim svečanostima.
Može se kazati da je upravo zahvaljujući pjesničkome talentu Petar Perica postao svećenikom, isusovcem. Obavljao je mnoge pastoralne dužnosti i Zagrebu, Travniku, Splitu.
U Splitu je sjemeništarcima držao nezaboravne duhovne vježbe, ispunjene zanosom i pjesničkom slikovitošću. Ovako je patra Pericu doživio ondašnji sjemeništarac i kasniji književnik Ivan Raos: “Divno govori pater Perica i ja mislim da nikada nije bilo na svijetu takvoga govornika.”
Valja svakako spomenuti da je Petar Perica za svojega apostolskog djelovanja u Splitu surađivao s Ivanom Merzom u namjeri da u Hrvatskoj osnuju svjetovni institut, o čemu je sačuvana njihova bogata korespondencija. Nakon odlaska iz Splita pater Perica postaje duhovnik sjemeništa u Šibeniku. Tamo su ga đaci smatrali svetim čovjekom i čuli su ga više puta govoriti da želi umrijeti za Krista, mučeničkom smrću.
U Dubrovniku je Petar Perica postao apostol mladeži i apostol pobožnosti Srca Isusova. Već mu je odavno bilo osobno geslo: “Sve veća slava božanskoga Srca Isusova”.
Bijaše pater Perica na glasu svetosti, što ga je počeo pratiti još kao mladića u travničkome sjemeništu, a umro je svetačkom, mučeničkom smrću na Daksi, otočiću nadomak dubrovačke luke Gruž, gdje su ga u noći s 25. na 26. listopada 1944. strijeljali partizani, bez suđenja i bez ikakvih dokaza krivnje. Zajedno s patrom Pericom tada je mučki pogubljeno najmanje 35 Dubrovčana, među kojima sedam svećenika.
Dubrovački biskup Mate Uzinić je 31. listopada 2012. predložio da se za Petra Pericu, uz još neke svećenike, pokrene dijecezanski proces za utvrđivanje njihova mučeništva i proglašenja blaženima.
U nastavku poslušajte pjesmu za koju je tekst napisao p. Perica: “Rajska Djevo, kraljice Hrvata”, pjesme koja je toliko snažno sokolila i podizala domoljubni i kršćanski duh potlačenog hrvatskog čovjeka i katolika u mraku komunističkog totalitarizma:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
