Dana 27. lipnja 2007. u 102. godini života umro je Dragutin Tadijanović, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, ravnatelj Instituta za književnost HAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske i počasni građanin Zagreba. Dva puta bio je predložen za Nobelovu nagradu za književnost.
Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. u Rastušju kod Slavonskoga Broda. Nižu pučku školu završio je u obližnjem Podvinju, a gimnaziju 1925. u Brodu. Diplomirao je na studiju južnoslavenskih književnosti i filozofije u Zagrebu 1937. Od 1939. do 1945. bio je honorarni nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1944. postaje književnim tajnikom Hrvatskoga izdavalačkog bibliografskog zavoda (HIBZ).
Od tada počinje Tadijanovićeva plodna urednička djelatnost koja se 1945. nastavlja u Nakladnom zavodu Hrvatske, a potom od 1950. do 1958. u Zori. Godine 1953. Tadijanović je izabran za člana HAZU i postao dvadesetogodišnjim direktorom Instituta za književnost HAZU, kojemu je bio na čelu do kraja 1973.
Sam je uredio Sabrana djela Josipa Draženovića, Vladimira Vidrića, Janka Polića Kamova, Ivana Gorana Kovačića te pet knjiga Antuna Gustava Matoša.
Kao pjesnik Tadijanović se u hrvatskoj književnosti pojavio 1922. U srednjoškolskom listu Omladina u kojemu je pod pseudonimom Margan Tadeon objavio pjesmu Tužna jesen (jedinu objavljenu od brojnih pjesama nastalih za gimnazijskih dana!), no kritičku pozornost i afirmaciju stječe objavom pjesme Golubinja krila.
Tadijanovićev pjesnički opus sadrži više od 500 pjesama koje su, osim u periodici, objavljene u više od četrdeset pojedinačnih zbirka, izbora i sabranih pjesama.
Od tih su zbirka brojne doživjele mnogo izdanja, posebice Srebrne svirale čak 20, s ukupnom nakladom od 225.465 primjeraka, zatim zbirka Prsten objavljena u pet izdanja, a tiskana su i tri izdanja Tadijanovićevih Sabranih djela koja je sam priredio.
Osim poezije, Tadijanović je pisao i (auto)biografsku prozu koja uz dokumentarnu posjeduje i književnu vrijednost (Knjiga o svojima i o sebi) te kritičko-esejističku prozu bitnu za razumijevanje književnih tekstova brojnih hrvatskih autora, među kojima je i sam Tadijanović (Knjiga o hrvatskim piscima, Knjiga razgovora).
Počasni je građanin Raba, Slavonskoga Broda, Zagreba, grada Udbine i mjesta Podlapac. Iz Podlapca je inače podrijetlom njegov djed po majci Mijat Kegljen (1843. – 1922.) i u tom su mjestu organizirani Dani Dragutina Tadijanovića, koji se već tradicionalno održavaju od 2001. kao susreti učenika osnovnih škola, i to pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, Ministarstva prosvjete i športa i Školske knjige iz Zagreba.
Nazvan “živim klasikom hrvatskog pjesništva” (Z.Zima), i “pjesnikom-institucijom” (T. Maroević), Tadijanović se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na cijelu pjesničku generaciju. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najšire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga.
Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika.
Akademijin ga je razred za književnost dva puta, 1996. i 1997., zajedno s Maticom hrvatskom, Društvom hrvatskih književnika i Hrvatskim centrom PEN-kluba, predložio Švedskoj akademiji u Stockholmu za najvišu svjetsku – Nobelovu nagradu za književnost.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr/www.dragutin-tadijanovic.com
Photo: www.dragutin-tadijanovic.com
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.