Svetac je živio između 650. i 750. godine, a rođen je u Damasku u kojem je i proživio prvu polovinu svoga života. Damask je od godine 660. bio prijestolnica kalifa, Muhamedovih nasljednika, a to znači duhovnih i svjetovnih predstojnika islama.
Ivanov je otac, iako kršćanin, na kalifovu dvoru bio ministar financija. Kad je Ivan odrastao bio je najprije suradnik, a zatim nasljednik u poslovima svoga oca. Koncem stoljeća počela se za kršćane u Siriji situacija mijenjati. Novi kalif Abd el Malek (685-705) više nije bio sklon kršćanima kao njegovi prethodnici a to je ubrzo osjetila i Ivanova obitelj. Da bi izbjegao sve veći pritisak, Ivan je sa svojim pobratom pošao u Jeruzalem gdje obojica ulaze u glasoviti samostan sv. Sabe.
Jeruzalemski patrijarh Ivan V. Ivana iz Damaska redi za svećenika oko 700. godine te Ivan postaje sve aktivniji u crkvenom životu. Ivan ubrzo postade glasovita ličnost, uvažen teolog, čija se učenost proširi po cijelom Istoku.
Ivan nije bio toliko originalan mislilac i teolog, koliko vješt kompilator koji je mudrost velikih svetih Otaca prenio na kasnija pokoljenja.
Glavno Ivanovo djelo nosi naslov ‘Izvor spoznaje’ kojim on daje istočnoj Crkvi dogmatiku koja postade sveopćim teološkim priručnikom. Ivan Damašćanski je u svom vremenu vrlo hrabro ušao u borbu oko štovanja svetih slika i hrabro nastupa protiv careva ukaza o zabrani štovanje svetih slika jer je bio uvjeren da se bori za Božju stvar.
Duhovne značajke Ivanove ličnosti su ove: Prvo izvanredna poniznost, druga je značajka Ivanova života vjernost tradiciji, predanom nauku prijašnjih stoljeća i kao treća je izvanredno istančan i razvijen osjećaj za Crkvu.
Papa Leon XIII. počastio je Ivana Damašćanina godine 1890. naslovom naučitelja Crkve, jednog od trideset i tri u cijeloj povijesti Crkve
Tekst se nastavlja ispod oglasa
