Katolička Malta je dugo vremena bila u rukama Britanaca koji su sprječavali njenu potpunu neovisnost. Dan slobode, povlačenje Britanaca s Malte, je malteški nacionalni praznik i slavi se 31. ožujka.
Ova katolička država je došla pod kritike Vijeća Europe zbog svog stava da se svako začeto dijete ima pravo roditi na svijet, tj. restriktivnog prava prema pobačaju i usmrćivanju začetog djeteta.
Ovaj datum, 31. ožujka, je obljetnica povlačenja britanskih vojnika i kraljevske mornarice iz Malte 1979. godine. Tog dana posljednje britanske snage napustile su Maltu. Po prvi put u ovom tisućljeću, Malta više nije bila vojna baza strane sile i postala je samostalna država de facto i de jure.
Malta – igračka u rukama Britanaca?
Premda je strateški značaj Malte bio prije i oduvijek izuzetno važan u pomorskim putovima Meditarana, u novije doba ističe se 1814. godina. Tada je Pariškim mirovnim sporazumom, nakon propasti Napoleonovih ratova, Malta službeno postala dio Britanskog Carstva.
Zbog svog položaja na pola puta između Gibraltara i Sueskog kanala, Malta je bila važno pomorsko pristanište i smatrana je važnom postajom na putu za Indiju.
Godine 1919. britanske su snage pucale na skupinu prosvjednika protiv novih poreza, ubivši četiri Maltežana. Ovaj je incident doveo do znatnog rasta potpore protalijanskim strankama, koje su se protivile britanskoj prisutnosti na otoku. Ovaj je dan poznat kao Sette Giugno (talijanski: 7. lipnja) i na Malti se slavi kao nacionalni blagdan.
Tridesetih godina prošlog stoljeća britanska je Sredozemna flota, koja je bila važan pokretač trgovine na otoku, premještena u Aleksandriju (Egipat). Malta je odigrala važnu ulogu u Drugom svjetskom ratu, zbog svoje blizine s pomorskim putovima sila Osovina. Zbog hrabrosti koje su Maltežani iskazali u dugotrajnoj borbi protiv neprijateljskih snaga kralj Velike Britanije i zemalja Commonwealtha kolektivno je nagradio Maltežane ordenom George Cross.
Replika ove nagrade danas se nalazi u gornjem lijevom kutu zastave Malte.
Malta želi nezavisnost – Britanci je ne žele dati!
Nakon rata Laburistička je stranka neuspješno probala integrirati Maltu u Veliku Britaniju. Dana 21. rujna 1964. Malti je odobrena nezavisnost. Prema ustavu iz 1964. Malta je zadržala kraljicu Elizabetu II. kao kraljicu Malte koju predstavlja generalni guverner.
Dana 13. prosinca 1974. Malta je postala republika unutar Commonwealtha, na čelu s predsjednikom države. Ugovor o obrani, koji je potpisan ubrzo poslije nezavisnosti i koji je promijenjen 1972., istekao je 31. ožujka 1979., kada su se britanske vojne snage povukle s Malte.
Zemlja je 1980. službeno prihvatila politiku neutralnosti.
Godine 1989. Malta je ugostila sastanak na vrhu između američkog predsjednika Georgea H. W. Busha i sovjetskog vođe Mihaila Gorbačova, koji je signalizirao kraj Hladnog rata.
Od 2004. godine Malta je članica Europske unije .
Katolička Malta – žestoke kritike Vijeća Europe zbog pobačaja
Malta je među prvima na svijetu primila Evanđelje i donio ga je sam apostol Pavao, što je zabilježeno i u Svetom Pismu, u knjizi Djela Apostolska kada se njegov brod nasukao na ove otoke. Najranijom katoličkom crkvom na otoku smatra se spilja svetog Pavla, koja se nalazi na sjeveroistoku Malte, u kojoj je on navodno bio zatočen.
Stoljećima je nadležnost nad katoličkom zajednicom na Malti imala Palermska biskupija, osim za vrijeme Karla I. Anžuvinca. Kao rezultat normandijske i španjolske vladavine, kao i vladavine Malteških vitezova, Malta je postala i ostala pobožna katolička zemlja.
Krajem prošle godine je Malta došla kritike Vijeća Europe zbog toga zabrane pobačaja. Katolici Malte još i danas smatraju da se svako začeto dijete ima pravo roditi na ovaj svijet, no pritisak i agenda koja dolazi iz EU za ukidanjem pobačaja je izuzetno velika.
Uz Maltu, kritike Vijeća Europe zbog omogućavanja začetom djetetu da se rodi na svijet su dobile još pojedine katoličke zemlje Europe: Andorra, Irska, Liechtenstein, Monaco, Sjeverna Irska (danas većinski katolička), Poljska i San Marino.
Kompletan pravoslavni i protestantski svijet ima potpunu liberalizaciju pobačaja, kao i nažalost znatan dio katoličkih zemalja, među kojima i Hrvatska.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
