Hrvatska nužno zahtijeva, traži i vapi istinu o komunizmu, a o čemu svjedoči i Ustav Republike Hrvatske koji govori o “povijesnoj prekretnici odbacivanja komunizma”, ponajprije zbog njegovog zločinačkog i totalitarnog karaktera. Ustav RH prije svega ideološki svjedoči o odbacivanju zločinačkog komunizma!
Jedna od tisuća hrvatskih žrtava komunizma bio je i Mirko Ćurić, Hrvat koji je eksplozivom raznesen od komunističkih agenata na vratima svog restorana u Njemačkoj. Ubrzo nakon toga u istom gradu ubijen je utjecajni srbijanski disident Ratko Obradović, a komunistički agitprop, koji je svoje laži doveo do savršenstva, svoja je zlodjela htio pripisati obračunu Hrvata i Srba.
Stoga, borba do potpunog odbacivanja komunizma, njegovih simbola i zločinačkog karaktera mora trajati do pobjede istine i pravde.
Mirko Ćurić rođen je 5. ožujka 1932. u selu Korita kod Tomislavgrada. Emigrirao je u Njemačku u travnju 1957. godine. Kao i većina novopridošlih emigranata egzistenciju je osiguravao radeći razne teške fizičke poslove. Kada je uštedio nešto novaca, zakupio je i vodio jedan restoran u Münchenu.
Ćurić je po običaju dolazio u 8.00 sati u svoju gostionicu. Tako je bilo i ujutro 9. travnja 1969. godine. Ovoga puta na ručki vrata našao je obješenu najlonsku vrećicu s nekakvim otpacima. Ne sluteći ništa sumnjivo, pokušao ju je skinuti s vrata. No, čim ju je dotaknuo, odjeknula je snažna eksplozija, koja je Ćuriću raznijela obadvije ruke i rasparala mu trbuh. Izdahnuo je istoga dana u münchenskoj bolnici.
Postavljanje bombe na vrata restorana Mostar u Münchenu 9. travnja 1969. godine može se također protumačiti i kao dio pripremnih radnji vezanih za Udbino ubojstvo ljotićevca Ratka Obradovića, urednika srpskog emigrantskog lista Iskra koji je ubijen u istom gradu 17. travnja 1969. godine na stazi između garaže i njegovog stana. Na Obradovića je iz automobila pucao čovjek star oko 35 godina iz pištolja kalibra 7,65 mm. Tu nije bilo dvojbe tko je cilj.
Povezivanje ova dva događaja trebala su usmjeriti javnost u smjeru tumačenja navedenih događaja kao sukoba između srpske i hrvatske antikomunističke emigracije. Potvrdu za ovakav zaključak daje novinski članak objavljen u travnju 1969. godine u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom “Rat u emigrantskom podzemlju – serija ubojstava se nastavlja” u kome su upravo na taj način protumačena ubojstva u Njemačkoj. U navedenom članku novinara Đ. Miloševića su ih čak pokušali dovesti u vezu sa suđenjem marokanskom ministru Ufkiru te sa smrću marokanskog sindikalnog lidera Ben Barkea.
Osim sustavnog terora, progona i ubijanja, komunistički sustav nadišao je u propagandi i lažima čak i gebelsovsku nacističku propagandu, pokušavajući na svaki način svijetu i ljudima prikazati svoje umiveno ubilačko lice kao izričaj mirotvorstava.
Tako se čini i do današnjih dana.
