Sveti Marko Križevčanin je treći hrvatski svetac i uzor svetosti u obrani svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi i Svetome Ocu za koje je spremno podnio mučeništvo i smrt.
Od najranije mladosti odlikovao se bistrinom uma te dubokim duhovnim i krjeposnim životom. 1609. godine na isusovačkom kolegiju u Grazu stekao je naslov magistra filozofije i fizike. Tada se potpisivao imenom Marcus Crisinus Croata Crisiensis, posvjedočivši time pripadnost svom hrvatskom narodu. Za svećenika je zaređen 1615. godine, po završetku studija teologije na glasovitom kolegiju Germanicum et hungaricum u Rimu.
Povratkom u Hrvatsku zauzeto živi svoj svećenički poziv i revno pastoralno djeluje među vjernicima Zagrebačke biskupije. 1616. godine ostrogonski nadbiskup Petar Pazmany poziva ga u Ugarsku i povjerava mu različite važne službe: imenuje ga profesorom i upraviteljem sjemeništa u Trnavi, ostrogonskim kanonikom te upraviteljem nekadašnje benediktinske opatije Szeplak blizu Košica.
Košice su tada kao glavni grad sjeverne Ugarske bile tvrđa ugarskoga kalvinizma te je Marko Stjepan Krizin zajedno s dvojicom prijatelja isusovaca – Mađarom Stjepanom Pongraczom i Poljakom Melkiorom Grodeczkim – skrbio za tamošnje malobrojne katoličke vjernike, izazvavši time bijes kalvina. Zbog ustrajnog odbijanja da se odreknu katoličke vjere i vjernosti Petrovu nasljedniku te postanu kalvini, kalvinski vojnici pod zapovjedništvom Juraja Rakoczyja trojicu su svećenika nakon trodnevnog zlostavljanja i zatočeništva bez hrane i vode naposljetku podvrgnuli užasnim mukama i okrutno ih ubili.
Tek nakon šest mjeseci, nastojanjem grofice Katarine Palfy, tijela su košičkih mučenika dostojno sahranjena, a danas njihove svete kosti počivaju u zajedničkom lijesu u uršulinskoj crkvi sv. Ane u Trnavi u Slovačkoj. Košičke je mučenike blaženima proglasio papa Pio X. 1905., a svetima papa Ivan Pavao II. 1995. godine u Košicama.
