Na današnji dan 7. svibnja 1948. uhićen je Andrija Hebrang stariji – vođa komunističkog pokreta u Hrvatskoj u vrijeme II. svjetskog rata. Proveden je u zloglasni beogradski zatvor Glavnjaču.
Uhićen je po nalogu Josipa Broza Tita, a na prvo saslušanje doveo ga je Ivan Gošnjak u pratnji nepoznatih osoba. Partijska komisija je zaključila je da je Andrija surađivao s ustašama, da je vodio šovinističku politiku u odnosu na Srbe i niz drugih laži.
Optužen je poput Alojzija Stepinca lažnim optužbama da je hrvatski šovinist, pa je Hrvatska nakon Stjepana Radića i Alojzija Stepinca u prvoj polovini 20. stoljeća izgubila iz srpske ruke još jednog narodnog vođu. Tako je prvi čovjek Komunističke partije Hrvatske ubijen u tajnosti jer je smetao onima koji su mrzili Hrvatsku.
Andrija Hebrang stariji – slučaj o kome se šutjelo
U nizu hrvatskih političkih, društvenih ili vjerskih vođa 20 st. koji su zbog svog domoljublja i otpora velikosrpstvu ili komunizmu bili ubijeni, proganjani ili zatvarani, hrvatskoj javnosti je najmanje poznat slučaj – Andrije Hebranga starijeg.
Stjepan Radić, Andrija Hebrang, Alojzije Stepinac, Savka Dabčević, Franjo Tuđman i mnogi manje ili više znani Hvati stajali su na svoj način i u svoje vrijeme tijekom cijelog 20. stoljeća na čelu pojedinih gibanja i težnji hrvatskog naroda za samostalnošću i pravom da bude „svoj na svome“, te zbog toga bili proganjani, zatvarani ili ubijeni.
Andrija Hebrang stariji – stradao jer se nije poklonio velikosrbima
Andrija Hebrang rođen u selu Bačevcu pored Virovitice i kao mladić postao je članom Komunističke partije Hrvatske. Dvanaest godina, od 1928.-1941. proveo je u zatvoru.
1941. postaje tajnikom CK KPH, te nakon smrti Rade Končara praktički čovjek br. 1 na čelu KPH. 1942. uhićuju ga ustaše i pri tome teško ranjavaju u glavu. Pri tome je oslijepio na desno oko. Razmijenjen je za dvojicu visokih ustaških dužnosnika u blizini Okučana.
Zbog Hebrangovih jasnih hrvatskih stavova i otpora velikosrpstvu pod krinkom jugoslavenstva, te principijelnog i načelnog držanja dolazi pod udar unitarističkih snaga u KPJ – prije svega Kardelja, Đilasa, Rankovića i Milutinovića. Ta grupa šalje pismo Titu i optužuje prvog čovjeka hrvatskih komunista za nacionalizam. U tom pismu je Kardelj neprestano naglašavao da se Hebrang loše ponaša prema Srbima, te tako ponavljao optužbe koje do dan danas ostaju neprestano sredstvo ucjene hrvatskog naroda i njegovih vođa bez obzira kojoj ideologiji pripadali.
Protiv Hebranga su pokrenute lažne optužbe da je počinio izdaju dok je bio u ustaškom zatvoru 1942., te da je potkopavao jugoslavensku vladu nakon Drugog svjetskog rata. Ubijen je u zatvoru u Beogradu, a u službenom izvješću napisano je da se sam objesio o radijator. Tako je Hrvatska ostala bez svog najvažnijeg čovjeka i političkog vođe u poslijeratnom periodu, a KPJ i Josip Broz Tito dobivaju prostor za ostvarenje svojih ciljeva u Hrvatskoj.
Stradanje obitelji Hebrang
Cijela obitelj Hebrang je nakon toga došla pod udar komunističkih tortura, pa supruga Andrije Hebranga Olga Strauss, pakračka Židovka koja je izgubila 54 člana obitelji u ratu, kao majka troje djece provodi u zatvoru 12 godina. Djeca žive s tetkom Ilonom u Zagrebu. Tetkina obitelj je također teško stradala od komunista jer je tetak završio na teškoj robiji na Golom otoku, pa su jedva preživljavali.
Odlukom Sabora RH 1992. godine politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom “komunističkoga sustava”. Sabor je 2006. godine donio i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine koja se u praksi ne provodi.
Po klasičnom komunističkom obrascu nikada nije obavljen ukop Andriji Hebrangu i obitelj još uvijek traži njegovo tijelo. Komunisti nisu imali milosti ni prema mrtvima, pa desetine tisuća Hrvata ni danas nema gdje zapaliti svijeću svojim bližnjima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa