Poznati hrvatski arhitekt Idis Turato posvjedočio je u današnjem predavanju da ga intrigira novi urbanizam, a za navedeni primjer hrvatskoga ‘razumijevanja’ urbanizma na otoku Žutu u Kornatskome arhipelagu dobio je glasan pljesak brojnih kolega koji su se okupili u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog na međunarodnom arhitektonskom simpoziju 14. Dani Orisa.
Turato, koji je primio nagradu Oris Tehnoplast za izuzetan arhitektonski projekt – za športsku dvoranu i trg Osnovne škole Frana Krste Frankopana u povijesnoj jezgri Krka – objasnio je da su satelitske snimke moderni mehanizmi kontrole teritorija bez kojih nema ni modernoga urbanizma. S tim u vezi spomenuo je i američku umjetnicu Jenny Odell koja radi kolaže od satelitskih snimki skinutih s Googleovih mapa.
Kako pak ta ‘satelitska kreativnost’ izgleda u slučaju jednoga ‘starog hrvatskog kreativca’ Turato je prikazao na primjeru otoka Žuta. Okupljenima je ‘otkrio’ da je spomenuti hrvatski ‘kreativac’ Ivica Mudrinić, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca.
Kao uvod u pripovijest podsjetio je na vladinu odluku da se mogu legalizirati svi objekti koji se nalaze na zračnim snimkama zaključno s 21. lipnja 2011. godine. Mudrinić je tako na otoku Žutu napravio krovove pokrivene kupama kanalicama nad šest konstrukcija za barake koje uopće nisu izgrađene, što je, smatra Turato, “nevjerojatan kriminal, ali i kreativna reakcija”.
U nastavku predavanja Turato je spomenuo i svoj projekt “Legalizirani Grad” koji je nastao 30. lipnja 2013. godine, samo dan prije 1. srpnja iste godine kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju i kada je, kako je rekao, “puno toga legaliziranoga postalo legalno”. Ipak, istaknuo je, činjenica je da mnoge legalne i nelegalne kuće izgledaju isto.
Da uvijek nije bilo tako, rekao je, svjedoči i knjiga “Kako narod gradi” Aleksandra Freudenreicha, jednog od najproduktivnijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća. Ipak, dodao je Turato, taj isti narod danas drukčije gradi, a to je i potkrijepio brojnim snimljenim primjerima.
Bez obzira na to, Turato je priznao kako radije radi na našim prostorima na “nerješivim i kontradiktornim projektima”, nego tamo gdje nema kontradiktornosti. Uz to, istaknuo je, ne voli raditi brze projekte, već one na kojima može raditi polako i surađivati sa svima kao što je to bio slučaj na projektu za koji je danas primio nagradu.
