Počinjemo u vodi!
Ovako Knjiga Postanka pjesnički prikazuje nastanak svemira: “tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama… I reče Bog: ‘Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda'” (Post 1,2.6).
Živimo u vodi!
Kao što je nastao svemir, tako i mi nastajemo: primamo svoje fizičko obličje u amnionskoj ovojnici, “vodenjaku”, u maternici. Prema naravnom redoslijedu događaja, porod započinje kad majci “pukne vodenjak”.
Preporađamo se za vječni život u vodi!
Krštenje ili krst je sakrament ustanovljen od Isusa Krista, a njime se čovjek u kupelji krsne vode božanskom milošću čisti ili oslobađa od grijeha, najprije istočnoga (to nije strana svijeta, već grijeh koji „ističe“ iz prvog ljudskog para, u biti to je ljudska narav). A također oslobađa i svih osobnih, te duhovno preporađa „kupelju u vodi“ čovjeka na novi život u Kristu, suobličuje se Kristu i postaje članom Božjega naroda ili Crkve
Bog je vodu učinio majkom i hraniteljicom svijeta, pa je vodu načinio majkom i preporoditeljicom milosnog života u svetom krštenju, što je sakrament.
Po blagoslovu Crkve, na Bogojavljanje, voda postaje sakramental, a zove se blagoslovljena voda. Sakramentali (blagoslovine) su sveti znakovi ili svete radnje (čini), kojima se podjeljuje blagoslov. Sakramentali (blagoslovine) djeluju tzv. ex opre operantis, ili po djelotvornosti same vjere čovjeka.
Ustanovu blagoslovljene vode, kako je u Crkvi uobičajena, pripisuje se još apostolima. Papa Sveti Aleksandar I. koji je živio u vrijeme blizu apostola ovako govori o običaju blagoslova vode: A mi blagoslivljamo vodu pomiješanu solju, da se škropljenjem ove vode svi posvetimo i očistimo. (Corpus jur. can. Dist.III.de consecrat.- tit.XX).
Blagoslovom se obraćamo Bogu gospodaru i izvoru svakog blagoslova. Svaki blagoslov čovjeka ili stvari ponajprije je zahvalno slavljenje Boga. To nas podsjeća da su ljudi i stvari već stvaranjem i otkupljenjem blagoslovljeni.
Stoga blagoslovima slavimo Boga.
Iz toga proizlazi i molitva/prošnja da nas Bog i u buduće prati svojom dobrotom, svojom blagonaklonošću i spasenjem, da nam i nadalje daje svoj blagoslov. Blagoslovom postaje jasno da materijalna s/tvar stoji u odnosu s Bogom, njegovim spasenjskim djelovanjem. Ako se čovjeka blagoslivlje znači da mu je Bog uvijek blizu svojom dobrotom, te da mu Isus donosi spasenje. Tako može čitav čovjekov život i stvarnost u kojoj živi postati znak Božjega spasenja.
Blagoslov nije pridržan samo svećeniku. Roditelji blagoslivljaju u svojoj kući: djecu, bolesne, hranu na stolu, kuću o blagdanima (npr. za Bogojavljenje). Za to može poslužiti sakramental ili blagoslovina, a jedan od njih je upravo – blagoslovljena voda.
Da bi blagoslovi imali svoj smisao i učinak pretpostavlja se vjera.
Najznačajniji blagoslov vode je o Bogojavljenju koji se kod nas očuvao. Blagoslov je obnovljen prema smjernicama Drugog vatikanskog sabora. Molitve nad solju i vodom tumače i svrhu blagoslova. Voda se blagoslivlja – prije svega – kako bi se vjernici njome blagoslivljali u spomen svoga krštenja, ali i svoje životne prostore, radionice, škole i vrtiće.
Blagoslovljena voda nije neki čarobni čin. Ona je spomen na velika Božja djela u povijesti spasenja i poziv da uvijek budemo čisti pred Gospodinom, upravo onakvi kakvi smo bili nakon očišćenja u kupelji krštenja. Ali i znak posebne Božje prisutnosti koji, po našoj vjeri, donosi prostorima, ljudima i stvarima.
Stoga blagoslivljajmo, i blagoslovljenom vodom koju ćemo danas donijeti kućama, svijet oko sebe, a ponajprije svoj dom, svoju djecu, svoju obitelj.
Jer Sveto Pismo govori: „Blagoslivljajte, a ne proklinjite“.
Prizivajmo vjerom blagoslove na svijet oko sebe i svijet će biti radosniji i ljepši!
Katekizam katoličke crkve o blagoslovinama
1667 “Sveta Majka Crkva ustanovila je blagoslovine (sakramentale). To su sveti znakovi, nalik sakramentima, kojima se označuju i molitvom Crkve postižu nadasve duhovni učinci. Njima se ljudi pripremaju da prime glavni učinak sakramenata i bivaju posvećene razne zgode života”.
1668 Ustanovila ih je Crkva radi posvećivanja nekih crkvenih službi, nekih životnih stanja, vrlo različitih okolnosti krsćanskog života, kao i uporabe čovjeku korisnih stvari. Prema pastirskim odlukama biskupa, blagoslovine mogu takodjer odgovarati vlastitim potrebama, kulturi i povijesti krsćanskog naroda pojedinog kraja ili pojedinog vremena. Blagoslovine uvijek sadrže molitvu, često popraćenu odredjenim znakom, kao sto je polaganje ruke, znamenovanje križem, škropljenje blagoslovljenom vodom (koje doziva u pamet krštenje).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
