Portal ruka.hr, Udruge Ru za pružanje podrške žrtvama pedofilije i njihovim obiteljima, donosi 25 vrlo korisnih savjeta koje bi trebao pročitati i zapamtiti svaki roditelj:
1. Jedna od četiri djevojčice i jedan od šest dječaka seksualno su zlostavljani prije dobi od 18 godina u SAD-u.
2. Devedeset posto djece seksualno zlostavljaju osobe koje poznaju; najveći postotak ovih poznatih osoba su članovi obitelji. Očevi su najčešći prijestupnici.
3. Seksualno zlostavljanje djece nije ograničeno na seksualni odnos ili penetraciju bilo koje vrste. Uključuje bilo koji seksualni kontakt, dodir ili ne-dodir, kao što je izloženost pornografiji ili promatranje seksualnih radnji.
4. Djeca koja prijave seksualno zlostavljanje ne lažu. Gotovo sva djeca govore istinu!
5. Manje od 5% djece koja su seksualno zlostavljana to prijavljuju. I manje od 5% počinitelja je uhićeno.
6. Spolni prijestupnici mogu proći provjere kaznene prošlosti jer su rijetko uhvaćeni, optuženi ili osuđeni. Stoga se ništa neće pokazati na pozadinskoj provjeri i neće biti u registru počinitelja seksualnih delikata, čak i ako je došlo do više pritužbi.
7. Neki seksualni prijestupnici su “povlašteni” prijestupnici, što znači da se vole sexati samo s djecom i mogu birati posao i karijeru koja pruža izravan pristup djeci.
8. Drugi seksualni prijestupnici su “situacijski” ili “oportunistički” prijestupnici, što znači da mogu imati spolne odnose s odraslim osobama, ali ako im se pruži prilika, oni će pokrenuti seksualnu aktivnost s djetetom. U ovu kategoriju spadaju mnogi obiteljski prijestupnici..
9.Seksualni prestupnici često ciljaju roditelje i djecu koju smatraju ranjivima, kao što su samohrani roditelji, domovi u kojima je prisutna zlouporaba droga ili obiteljsko nasilje, ili djeca koja su izolirana, zanemarena ili imaju disciplinske probleme. Ta su djeca često pristupačnija i otvorenija za proces dotjerivanja (odgajana su da ne znaju da je to krivo).
10. Seksualni prijestupnici mogu stvoriti vrlo pozitivnu i poštovanu sliku unutar zajednice, tako da nema sumnje na njihovu nevinost.
11. Seksualni prijestupnici “prilagođavaju” djecu. Mogu provesti tjedne ili mjesece u uspostavljanju povjerenja s djetetom. Dotjerivanje može uključivati darove, posebne aktivnosti, ili izlaske, daju djetetu posebnu pozornost.
12. Seksualni prijestupnici često njeguju roditelje i skrbnike djece, s ciljem da smanje obranu i omoguće počinitelju da provodi vrijeme s djetetom.
13. Proces dotjerivanja uključuje i seksualnog prijestupnika koji ruši djetetove prirodne inhibicije, tako da dijete postaje sve prihvatljivije i ugodnije s dodirivanjem. Proces može uključivati “slučajno dodirivanje”; sjedi na krilu počinitelja; otkucavanje i zatrpavanje; masaže; uključenost u djetetovu osobnu higijenu; sportski trening; upada je u svlačione dok se svlači ili kupa / tušira ili koristi toalet; fotografiranje djeteta i davanje djetetu alkohol i droge, pokazivanje pornografije djetetu, iako je to aktivnost “dotjerivanja”, također se smatra seksualnim zlostavljanjem.
14. Seksualni prijestupnici mogu pristupiti roditeljima s ponudama koje su “previše dobre da bi bile istinite”, kao što je ponuda da se dijete vodi nakon škole svakodnevno, bez naknade; ili ponuditi odvesti dijete na posebno putovanje ili na posebno mjesto bez troškova, kao što je kampiranje. Takve ponude treba promatrati sa sumnjom i ne prihvatiti.
15. Seksualni prijestupnici rijetko prestaju kod jedne žrtve. Seksualno zadovoljstvo stečeno zlostavljanjem djeteta postaje uobičajeni obrazac. Povlašteni seksualni prijestupnici zlostavljaju stotine djece tijekom njihovog životnog vijeka, dok oportunistički počinitelj može više puta zlostavljati članove obitelji, a rjeđe i djecu izvan obitelji. Kod bilo koje vrste počinitelja, seksualno zlostavljanje postaje uobičajen obrazac, jer unutarnje prepreke zlostavljanju više nisu prisutne. Obje vrste prijestupnika gledaju na priliku koju imaju s određenim djetetom.
16. Djeca koja su seksualno zlostavljana mogu pokazivati sljedeće simptome: depresiju, tjeskobu, krivnju, strah, izolaciju, stidljivost; djelovanje, ekstremni bijes; neobjašnjive modrice; poteškoće u hodanju; crvenilo / krvarenje genitalija, usta ili anusa; seksualno ponašanje neprimjereno starosti; seksualne aktivnosti s igračkama i / ili drugom djecom; kompulzivna masturbacija; seksualni crteži; strah od dodira; nevoljkost da budemo sami s određenom osobom; anksioznost / strah kada se spominje tema seksualnog zlostavljanja.
17. Međutim, seksualno zlostavljana djeca ne moraju pokazivati ni jedan od gore navedenih simptoma. Seksualni prijestupnici su vrlo vješti u normalizaciji seksualno zlostavljačkog ponašanja prema djetetu, tako da su prihvaćanje i povjerenje održani. Seksualno zlostavljanje ne mora uzrokovati nikakvu tjelesnu nelagodu ili bol, a dijete, čak i ako osjeća neku unutarnju nelagodu zbog onoga što se događa, može doživjeti užitak u seksualnom činu i biti vrlo zbunjeno.
18. Čak ni roditelj koji je iskusio seksualno zlostavljanje možda neće prepoznati kada se to događa njegovom ili njezinom djetetu jer je svako iskustvo seksualnog zlostavljanja drugačije i svaka osoba drugačije reagira na seksualno zlostavljanje.
19. Uključite svjesnost o seksualnom zlostavljanju među mjere predostrožnosti koje podučavate svojoj djeci. Naučite ih o dobrom dodiru i lošem dodiru, da nitko ne smije dirati njihove privatne dijelove i da je u redu odbiti zagrljaj ili neki drugi kontakt koji ih čini nelagodnim. Neka znaju da mogu razgovarati s vama o seksu i seksualnom zlostavljanju. Osigurati spolno obrazovanje koje odgovara dobi te ih naučiti ispravna imena za sve dijelove tijela. Čitajte im knjige o sigurnosti tijela.
20. Vjerujte svom instinktu kao roditelj i stojte na svom mjestu. Ako riječi ili radnje druge osobe u vezi s vašim djetetom u vama izazivaju alarm, recite, “ne”. Ako se vaše “ne” zanemari, prekinite vezu.
21. Budite svjesni tehnologije koju vaša djeca koriste. Seksualni prijestupnici česta su mjesta na kojima djeca i adolescenti više vole ići na žrtve i putem tih sredstava. Uvjerite se da vaša računala i uređaji imaju dobre filtre i da nadziru aktivnosi vašeg djeteta.
22. Budite svjesni učestalosti sextinga i seksualne komunikacije među adolescentima. Mnogi se adolescenti susreću i upuštaju u seksualne aktivnosti s ljudima koji se susreću na mreži, bez znanja roditelja.
23. Upoznajte prijatelje svoje djece i njihove obitelji. Identificirajte odraslu osobu s povjerenjem s kojom vaše dijete može redovito razgovarati, ako se on ili ona ne osjećaju ugodno izravno s vama.
24. Ako vam vaše dijete kaže da je on ili ona dotaknuto na neprimjeren način, ne postavljajte pitanja. Slušaj, vjeruj svom djetetu i reci im da ćeš ih čuvati na sigurnom. Odmah pozovite policiju ili telefonsku liniju za zlostavljanje djece, kao što je Odjel za ljudske usluge. Dopustite stručnjacima da provedu istragu. Vaš roditeljski posao je pružiti podršku i zaštitu svojoj djeci.
25. Većina žrtava seksualnog zlostavljanja ne prijavljuje zlostavljanje u vrijeme kada se ono dogodi. Tipična su kašnjenja mjeseci ili godina. Bez obzira na godine, prijavite zlostavljanje. Ovisno o stanju i zakonskim ograničenjima, još uvijek je moguće podnijeti kaznene prijave; i građanske tužbe se također mogu podnijeti. Izvješće također može pomoći policiji da izgradi slučaj protiv počinitelja, jer mogu postojati i druga izvješća koja uključuju tu osobu.
Prevela Nina Gržinić
*Izvor: MOSAC
Tekst se nastavlja ispod oglasa
