Današnjim danom Republika Hrvatska proglasila se prije 25 godina samostalnom i suverenom državom

Na današnji dan 25. lipnja 1991. sastao se Hrvatski sabor i donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

U okruženju velikosrpskih prijetnji i inertnosti svjetske diplomacije, Hrvatski sabor proglasio je Republiku Hrvatsku, do tad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom. Tim činom, Hrvatska je postala nezavisna država, pokrenula postupak razdruživanja od drugih jugoslavenskih republika i zatražila je međunarodno priznanje.

U svom govoru, predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman istaknuo je:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

Prigodom usvajanja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, dr. Tuđman je rekao:

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

SDP zahtijevao da Hrvatska odmah pokrene postupak udruživanja u ”Savez suverenih republika“ (bivše SFRJ)

No, donošenje Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti nije prošlo bez polemike u Saboru o njezinu sadržaju i načinu donošenja, jer je SDP zahtijevao da se Hrvatska obveže da nakon proglašenja neovisnosti odmah pokrene postupak udruživanja u ”Savez suverenih republika“ (bivše SFRJ). O događajima u Saboru 25. lipnja 1991. mediji su izvijestili: ”Jednoglasno usvajanje Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti bilo je ponešto narušeno budući da su protiv nje glasali zastupnici Stranke demokratskih promjena. Ivica Račan je u ime kluba zastupnika SDP-a tijekom rasprave predlagao novu ustavnu odluku ‘koja polazi od ideje da je savez suverenih republika oblik rješavanja državne krize koji je za većinu republika prihvatljiv’ te da ‘istodobno s pokretanjem postupka razdruživanja valja pokrenuti i postupak udruživanja u savez suverenih republika’, odnosno ustanoviti prijelazni režim za uređenje međusobnih odnosa što bi se postiglo ‘ustanovljavanjem konfederalnog statusa Hrvatske, a ne jednostranom odlukom o osamostaljenju’” (Večernji list, 26. 6. 1991: 4), prenosi Hrvatski vojnik.

Predstavnici HDZ-a odgovorili su zastupnicima SDP-a da nema potrebe donositi takvu ”ustavnu odluku“, koja obvezuje, nego da je dovoljno ostaviti mogućnost sklapanja spomenutog saveza suverenih država, ako se za to steknu uvjeti, a neki su taj zahtjev protumačili kao stvaranje ustavnoga temelja za uspostavu nove Jugoslavije, jer bi Hrvatska, zajedno s odlukom o razdruživanju, ne samo mogla, nego i morala pokrenuti postupak udruživanja. Ivica Račan je takvo razmišljanje u svom govoru ”energično odbacio“, navodeći da “do udruživanja u Savez suverenih republika može doći samo sa onima koje to žele, i ako to žele, i da se ništa više od toga ne prejudicira“. Na kraju je, pomalo kontradiktorno, napomenuo da SDP ”podržava i odluku i postupak suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske“, ali da će zbog nezadovoljstva što ustavnom odlukom nije izražena i namjera da se pokrene postupak udruživanja s drugim republikama koje i ako to žele, glasovati protiv te odluke.

Zbog toga su predstavnci SKH-SDP-a uglavnom napustili Sabor i nisu glasovali za Ustavnu odluku o suvernosti i samostalnosti RH.

Prema podatcima koje je dr. Nazoru, ravnatelju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, proslijedio gospodin Vladimir Šeks, na temelju uvida u gradivo Ureda predsjednika RH u Hrvatskom državnom arhivu, u Saboru je tada, u sva tri vijeća, bilo 356 zastupnika; od toga: 205 zastupnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), 107 zastupnika SKH-SDP i Socijalističkog saveza Hrvatske (SSH), 21 zastupnik Koalicije narodnog sporazuma (KNS), 13 nezavisnih zastupnika, pet ostalih i pet zastupnika Srpske demokratske stranke (SDS). Od spomenutog ukupnog broja zastupnika SDP-a (vjerojatno svi zastupnici SDP-a nisu bili na spomenutoj sjednici), njih 49 ostalo je na glasovanju i 48 ih je glasalo protiv. Za Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti RH glasao je samo jedan zastupnik SDP-a.

Deklaracija o suverenosti i samostalnosti RH donesena je jednoglasno jer je u njoj navedeno da ”Republika Hrvatska poziva i ostale republike dosadašnje SFRJ na stvaranje saveza suverenih država“, naravno, uvjetovavši tu mogućnost nekim ”pretpostavkama“, prije svega ”priznavanjem međusobnog državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta“ tadašnjih republika SFRJ.

U svom govoru na sjednici Hrvatskog sabora 25. lipnja 1991., predsjednik Tuđman je, među ostalim, naglasio da Hrvatska činom donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i međunarodnog priznanja, dakle naglasio je da je riječ o procesu razdruživanja, da dosadašnje granice Republike Hrvatske postaju državne, te da je hrvatsko vodstvo za poštivanje svih tadašnjih granica republika SFRJ, a posebno granice Bosne i Hercegovine, no da Hrvatska treba biti spremna reagirati na zahtjeve ”stvaranja velike Srbije“, odnosno provođenje planova ”da svi Srbi žive u jednoj državi“.

Iz govora predsjednika Tuđmana u Hrvatskom saboru 25. lipnja 1991. (nastavak 17. skupne sjednice svih vijeća Sabora RH nakon stanke u 18,50 sati – završni i svečani dio):

„(…) Štovani saborski zastupnici, ustavnom odlukom koju danas donosimo u ovom visokom domu Republika Hrvatska proglašava se suverenom i samostalnom državom. Ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. U isto vrijeme time započinjemo postupak za međunarodno priznanje Republike Hrvatske, a kako danas svoju samostalnost proglašava i prijateljska Republika Slovenija, to predlažem da ovaj visoki dom donese odluku kojom Republika Hrvatska priznaje samostalnu Republiku Sloveniju u međunarodno-pravnom smislu, kao što će na današnjem zasjedanju Skupštine Republike Slovenije Republika Slovenija priznati samostalnu i suverenu državu Hrvatsku. (Pljesak.)
U isto doba s postupkom za razdruživanje mi i nadalje predlažemo ostalim republikama stvaranje saveza suverenih republika kao suverenih država. Na ovom mjestu treba ujedno istaknuti da smo s državnim vodstvom Slovenije postigli načelan sporazum da Hrvatska s Republikom Slovenijom uspostavi ugovorni odnos između dviju samostalnih i suverenih država, i za takav savez otvoreni smo i sa svim ostalim republikama koje prihvaćaju ona načela o kojima smo govorili u svojoj naprijed spomenutoj rezoluciji. Proglašenjem samostalnosti sadašnje granice Republike Hrvatske postaju državne granice prema drugim republikama i susjednim državama SFRJ.
U svezi s tim dopustite mi štovani zastupnici da se osvrnem na neke rasprave koje se vode u javnosti pa i neke dezinformacije. Vodstvo Republike Hrvatske opetovano je isticalo da je ono za poštivanje svih granica današnjih republika SFRJ, a posebno u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Ali vodstvo Republike Hrvatske također je opetovano isticalo da ako oni koji se bave idejama o prekrajanju sadašnjih jugoslavenskih granica radi stvaranja velike Srbije, odnosno u sklopu planova da svi Srbi žive u jednoj državi, ili pak nekih drugih planova s čime bi bile dovedene u pitanje postojeće granice, da se onda u tom slučaju postavlja pitanje onog dijela hrvatskoga naroda koji živi izvan Republike Hrvatske najvećim dijelom u Bosni i Hercegovini, a manjim dijelom i u Republici Srbiji i Crnoj Gori. (Pljesak.)
Samo je po sebi razumljivo da Republika Hrvatska mora voditi računa i o tom dijelu hrvatskoga naroda i o svojim državno-političkim granicama, ako ih drugi počinju prekrajati. U rješavanju svih tih pitanja treba poštivati pravo naroda svih republika da sami odlučuju o svojoj sudbini, a o bilo kakvom rješavanju među svim elementima, koje treba uzimati u obzir, naročito i u prvom redu valja voditi računa o njima, nacionalne, povijesne, geopolitičke i prometne naravi.
Visoki dome, proglašenjem samostalnosti na području Republike Hrvatske vrijede samo oni zakoni koje je donio i koje će donositi Sabor Republike Hrvatske. (Pljesak.). (…)
Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi s ovoga mjesta poručujemo da istodobno s postupcima razdruživanja s naše strane iskazujemo najbolju volju i spremnost za razgovor oko postizanja ugovornog sporazuma i, ako je moguće, o stvaranju saveza suverenih država. Ali, pod jednim jedinim uvjetom: Da se pritom osigura puna suverenost i samostalnost Republike Hrvatske u odnosu na sve druge članice takvog jednog možebitnog saveza, saveza koji bi se mogao graditi po uzoru na europsku zajednicu. (…)
Isto tako, želim posebno istaknuti da smo odlučni u naporima za dosljedno demokratsko rješenje svih pitanja što proizlaze iz stvarnog života Srba u Hrvatskoj, pa i onih što su umjetno izazvani obmanama ili insceniranim odmetništvom. U svezi s tim pozivamo sve one što su bili uvučeni u odmetništvo prisilom četničkih ekstremista da se bez bojazni vrate mirnom životu. U uspostavi ustavno-pravnog poretka na odgovornost će biti pozvani samo oni koji su izvršili teroristička zlodjela. U tu svrhu bit će potrebno da Vlada u sklopu poduzimanja svih mjera za uspostavu narušenog ustavno-pravnog poretka predloži i posebne pravne mjere za aboliciju onih prekršitelja zakona koji su bili samo sudionici odmetništva, a ne i izvršioci težih nedjela.
Držim da je upravo proglašenje samostalnosti pogodan trenutak da i na ovaj način dokažemo da demokratska vlast Republike Hrvatske želi zajamčiti punu sigurnost i sva nacionalna i građanska prava i Srbima, kao i svim drugim nacionalnostima koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom.”

(iz transkripta: “Nastavak 6. dana 17. skupne sjednice svih vijeća Sabora Republike Hrvatske, održane 25. lipnja 1991. u Velikoj vijećnici Sabora RH”, INFODOK služba, Hrvatski sabor)

Čestitamo Vam svima Dan državnosti!